Dario Keser snimao lijepa vjenčanja u Kini i na Malti, bivši je rukometaš i piše pjesme. Ovo je njegova priča

Nedavno sam imao priliku putovati u Motovun s čovjekom kojega do tada nikada nisam vidio. Dva čovjeka koja se ne poznaju, isti zadatak i jedan automobil. Kako to obično biva, bile su dvije mogućnosti:

1. Ovaj put i dan bit će mučenje. Čovjek kojeg ne poznajem čudni je svojeglavi šutljivac i poželjet ću iskočiti iz auta.   

2. Put u Motovun i snimanje priloga bit će predobro. Čovjek za kojeg sam čuo da se zove Dario ugodan je čovjek s kojim mogu pričati o bilo čemu.

I srećom, bilo je ovo drugo. Dario Keser ugodan je i nenametljiv čovjek koji zna raditi svoj posao. Snimao je različite kratke filmove, spotove, snima i fotografira lijepa vjenčanja, a krajem 2017. poznati videograf Ivan Crnjak i Dario snimali su vjenčanje čak u Kini. Dva Hrvata snimala su kinesko vjenčanje u Kini.

Bio je to povod za ovaj intervju.

Tko je Dario Keser?

Fotograf i videograf iz Popovače sa svojih 34 na leđima te ponosan vlasnik obrta JOKER MEDIA i branda JOKER WEDDINGS.

Kako si se počeo baviti fotografijom i videografijom?

Slučajno, imam prijatelja koji se bavi snimanjem vjenčanja, pa uz njegovu inicijativu da mu pomognem na jednom vjenčanju, zavolio sam kameru i počeo učiti.

Što je dobro u tom poslu? A što nije?

Jedna od meni najboljih stvari je što možeš biti kreativan i na taj način iskazati sebe u nadi da će to mladenci prepoznati, a onda dolazimo do negativnog djela ako ne prepoznaju, gubiš posao, ideš dalje dok ne naiđeš na klijenta kojemu se sviđa tvoj rad. Baš zato smatram da u ovom poslu nema konkurencije, nego stilove koji na kraju mladenci biraju.

Mnogi ne znaju, ali bio si i vrlo perspektivan rukometaš…

Rukometom sam se aktivno bavio od 8. razreda osnovne škole u Rukometnom klubu Moslavina iz Kutine. Treningom i upornošću došao sam do svog cilja da jednog dana zaigram u prvoj ekipi prvu Hrvatsku ligu i imao status “vrhunskog sportaša treće kategorije”. Nažalost, završio sam s ozljedom i nakon dvije operacija ramena shvatio da moram krenuti dalje bez rukometa u životu.

Kako to da si dobio priliku snimati vjenčanje u Kini?

Upravo onaj prijatelj, Ivan Crnjak, zbog kojega sam zavolio kameru i počeo snimati, dobio je angažman na jednom eventu u Suzhou i trebao mu je drugi snimatelj. Angažirao je mene, tada već snimatelja s nekim iskustvom i s par stotina kilometara u snimanju. Prihvatio sam poziv i odletio u Shanghai.

Nisam nikad čuo da je netko iz Hrvatske snimao vjenčanje u Kini.

Pa iskreno, nisam ni nisam čuo da je netko imao takve angažmane po Kini. Najčešće je Kina sinonim za uvoz robe, a da netko tamo ide raditi video produkciju, to još nisam čuo.

Jeste li osjećali veliko poštovanje tamo. Čuo sam da ste tamo predstavljeni kao veliki hrvatski filmaši?

Mislim da je sama razlika u izgledu, kulturi doprinijela egzotici u odnosima tako da je isto da su nas naši domaćini gledali s poštovanjem.

Kako je to izgledalo? Koje su sličnosti, a koje razlike među hrvatskim i kineskim svadbama? Jeste li dobili sve što ste željeli? Kako su reagirali mladenci?

Mladenci su bili fantastični, cijela ta priča je potpuno drugačija od naše kulture i posebno zanimljiva. Od oblačenja koje je trajalo skoro 3 sata, pa lokacija u tradicionalnom Kineskom vrtu, sve te zanimljive boje, tradicija, njihovo poziranje i spontanost. Uživali smo svake sekunde. Europski štih s poštivanjem kineske tradicije i dobili smo radove koji su puni energije, emocije i tradicije.

KINESKO VJENČANJE – SNIMKA

Je li snimanje svadbe u Kini isplativo?

Mislim da je općeniti stav kako su Kinezi jeftina radna snaga i općenito nemaju visoka primanja, ali ono što sam ja doživio nema veze s tom pričom. Sama činjenica da 90% automobila na cesti nije starija od 3 godine daje jednu lijepu usporedbu s našim standardom. Određen postotak Kineza može gotovo sve što poželi. Nema tog novca koji će ih spriječiti da angažiraju snimatelje čak iz Hrvatske.

Gdje si još snimao vjenčanja? Kakva su iskustva?

Od inozemnih iskustava tu su Malta, Njemačka, Austrija, spomenuta Kina, a rado se sjetim i Dubrovnika, Hvara, Motovuna, Zagreba,…

Destinacijsko snimanje vjenčanja mi je osobno najzanimljivije. Sama prilagodba s domaćih tradicionalnih vjenčanja na internacionalne mladence i destinacije pobuđuju jedan poseban izazov.

A da si svestran dokaz je i to da pišeš pjesme. Odakle sad to? Kakve pjesme pišeš? O čemu su?

Pa pjesme su još jedan dio mene i izražavanja mojih osjećaja, intimnije su od snimanja i dopiru do dubine koju pretočim u riječi.

Dok smo skupa putovali, u jednom trenutku si pustio Najbolje hrvatske tamburaše. Zašto toliko voliš tambure?

Pa to je tradicionalna priča i sviđa mi se njezina harmonijska nesavršenost i surovost u izvedbi, a to mi daje baš poseban gušt i emociju koja je specifična za našu regiju i narode.

Što te raduje u životu?

Sunce 😂 i dobar uradak (fotografija, video), veselim se svakom izazovu koji začinim s dozom sebe i na kraju me to vuče dalje i smatram da me to nikada neće zasititi, bez obzira na nagrade i pohvale.  Težim biti najbolja verzija sebe, a svjestan sam da savršenstvo ne postoji i to mi je baš super.

Jesi li u školi čitao lektire?

Jesam dok nisam počeo ozbiljno trenirati rukomet, tada je sve bilo upereno na sport bez obzira na moje odlične ocjene, za lektire koje nisam uspio pročitati dobile su šansu nakon rukometne karijere, a možda je to tako i trebalo biti jer su pojedina štiva jako teška i mislim da sam ih u pravom trenutku pročitao.

ART za po DOMA?

Odlična priča, na tragu mog opusa pa se posebno vežem za taj projekt i definitivno će najmanje jedan uradak krasiti moj zid.

Koja izreka, stih ili citat te vode kroz život?

“Sreća prati hrabre.”