Dunja Šaran – upoznaj vinkovačku glumicu koja popravlja dan, njen Instagram je bajka
ART za po DOMA ne postoji dugo, ali već u ovo kratko vrijeme na ovom ART putu susreli smo neke prekrasne ljude. Među njima se ističe i Dunja Šaran, vinkovačka glumica koja nas je svojim predivnim e-mailovima i podrškom znala rastopiti. Lijepu energiju kojom zrači, a u koju se lako uvjeriti i na njenom Instagramu, željeli smo podijeliti sa svima. Zamolili smo je za intervju. A Dunja k’o Dunja, draga i pametna, pristala je. Ako se upustiš u čitanje redaka koji su ti pod nosom i titraju ti pred očima, bit će ti drago, vjeruj nam! 🙂
Tko je Dunja Šaran?
Heh, prvo pa najteže. 😛 Rekla bih da je Dunja Šaran bila jedna neobična mala djevojčica koja je odrasla u ženu koja se pokušava snaći u odraslosti i odbija odustati od svojih dječjih postulata i snova. Dunja Šaran je žena koja silno želi proživjeti svoje dane punim plućima i imati što manje “eh da sam barem”…
Od čega i za što živiš?
Koliko god sam svjesna da živimo u materijalnom svijetu i da neke elemente te stvarnosti ne možemo izbjeći, ja i dalje mogu iskreno reći da svoje bitne životne odluke nisam donosila i ne donosim na temelju takvog osjećaja sigurnosti. U životu mi je najbitnije rasti, učiti, otkrivati što više o sebi i ljudima s kojima se susretnem. Težim ostaviti iza sebe tragove na koje ću biti ponosna kao čovjek. Ali moja najveća životna sila, inspiracija i vodilja je definitivno ljubav.
Kako je počela tvoja glumačka karijera?
Mislim da je Fortuna prvi put tu svoje prste uplela kad sam imala jedno tri, četiri godine. Jedan divni gospodin, inače susjed i prijatelj moje bake, ugledao me tijekom neke od mojih posjeta i rekao: “Takva kosa i te oči, ti možeš biti samo glumica.” U mojoj obitelji se to godinama prepričavalo, a kako se ja silno volim šaliti na vlastiti račun, onda obavezno dodam da i dandanas ne znam kako je iz mog malenog gremlinskog izdanja s kratkom crvenom kosicom uspio doći do tog zaključka. Naizgled, život me najprije odveo u posve drugom smjeru, ali bez obzira na studij menadžmenta, moje muze nikad nisu utihnule i nastavile su me dozivati kao sirene mornare. Naposljetku, imam osjećaj da sam se jednostavno odlučila vratiti doma.
Što je dobro u glumi?
Ajme, ovdje će mi biti najveći izazov sažeti sve što mislim u par rečenica. 🙂 Glumu percipiram kao veliku igru, ali i veliku odgovornost. To je beskonačni proces učenja, propitkivanja, rada na sebi i rada s partnerom. Kako sam samoj sebi najveći kritičar i kako sam stigla iz druge branše, kontinuirano samoj sebi podižem ljestvicu očekivanja. Želim učiti, želim napredovati i želim upijati iz svakog iskustva i od svakog kolege. Bez obzira na iscrpni osobni angažman, glumu ne doživljavam kao rad ili teret, nego kao poziv. Umjetnost je prijeko potrebna svakome od nas i u svakom periodu. Želim vjerovati da je neraskidiva sa čovječanstvom do kraja vremena. Glumom učimo, korigiramo, kritiziramo loše strane društva, vidamo rane, pronalazimo snagu koju nismo svjesni ni da posjedujemo, smijemo se. Liječimo…
Najdraža predstava? Uočili smo da je “Tamo gdje tuga spava” baš hvaljena.
Zapravo, “Tamo gdje tuga spava” je moja prva profesionalna predstava koja je nastala kao koprodukcija kazališta Nova Scena i Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima. Iznimno sam zahvalna na toj prilici i gledam na nju kao na svoj kamen temeljac. Osim toga, velika mi je čast i sreća što svoje prve glumačke korake pravim upravo u svom rodnom gradu i kazalištu tako bogate povijesti na čijim su daskama igrali neki od mojih najvećih uzora: Vanja Drach, Rade Šerbedžija, Mato Ergović, Ivo Gregurević, Vesna Tominac i mnogi drugi. “Tamo gdje tuga spava” je emotivna drama nastala prema istinitoj priči i tekstu Branka Puheka koja govori o najljepšim, ali i najružnijim stranama koje koegzistiraju u svakom od nas, samo je pitanje hoćemo li odabrati služiti našem svjetlu ili tami. Veliko mi je zadovoljstvo igrati Jelicu i osjetiti tu čarobnu energiju publike koja diše kao jedno sa mnom, a sada priželjkujem neku komičnu ulogu u kojoj ću moći prenijeti veselje i vedru stranu života.
Kako uspijevaš tako jasno i nedvosmisleno širiti dobru vibru?
Pa veliko mi je zadovoljstvo ako mi to polazi za rukom. (smijeh) Ono što uvijek volim istaknuti, bilo u komunikaciji s meni dragim ljudima, ili s mojom divnom virtualnom zajednicom prijatelja, jest da svatko od nas ima dva pola. Svatko od nas ima iza sebe neku tešku životnu priču, izazove, strahove, tjeskobe, sumnje… Ali isto tako imamo i nadu, ljubav, ushit, radost i beskrajne mogućnosti stvaralaštva. Biram uvijek biti transparentna u svojim emocijama. Ne skrivam svoje loše dane, ali ponavljam tvrdoglavo i dišpetasto i sebi i drugima, da ne treba kleknuti pred tim teretom, nego crpiti snagu iz zahvalnosti za sve ono što imamo i truditi se umnožiti taj osjećaj sreće dalje u svemu što radimo i što jesmo.
Mnogi prepoznaju tvoj izoštren njuh za modu, za lijepo. Na raznim si portalima, a bila si u HRT-ovu Modnom ormaru. Kako to komentiraš? Koliko ti to znači? Kako biraš kombinacije? Što te inspirira? Koliko ulažeš vremena? Primjećuju li te ljudi?
Uvijek volim pripomenuti kako sam još uvijek u nekoj fazi adaptacije jer kao crvenokoso dijete pamtiš samo one loše strane isticanja. Šalu na stranu, što se mode tiče malo sam kontradiktorna. U jednu ruku, meni, koliko god to zvučalo oprečno moda nije neki konkretan stil, nego vizualni produžetak mene same. Uvijek se odijevam onako kako se osjećam i ne dopuštam samoj sebi ograničiti znatiželju i eksperimentiranje. Primjerice, silno volim ženstvenost i estetiku četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, ali s druge strane iznimno se radujem svojim jednostavnim dnevnim varijantama s dozom muške crte ležernosti i bezbrižnosti u odijevanju. Naravno da ni tu ne mogu uteći od svoje umjetničke prirode pa često imam gotovo kostimografske porive tijekom kupovine. Volim misliti da nam moda omogućava da pričamo svoju priču i prije nego li progovorimo s nekim. Do sada sam imala uistinu samo ugodna iskustva s okolinom i mislim da je to zato što ljudi prepoznaju kad je netko autentičan bez obzira na vanjsku pohvalu ili pokudu. A što se tiče vremena spremanja, tu doslovno nema pripreme, ja sam kao mali uragan koji pretura po ormaru 15 minuta prije polaska. Po tom ključu sam potpuno atipična horoskopska djevica, ali zato vjerna sljedbenica kreativnog nereda.
Tvoje lice, tvoje fotografije nalaze se na mnogim plakatima i posterima. Što misliš, zašto baš tvoje lice odabiru za predstavljanje nekog događaja, brenda?
Znam da bi ovo moglo zazvučati kao izbjegavanje odgovora, ali to bih zbilja voljela čuti odgovore od ljudi s kojima sam surađivala. 😀 Vjerujem da vizualno možda malo odudaram zbog svoje kose, puti i pojavnosti, ali opet s druge strane u današnje doba je prisutno toliko različitosti da ja odbijam to rastaviti samo na proste faktore fizičkog izgleda. Ja silno vjerujem u tu našu dušu, energiju… kako god mi to zvali. Vjerujem u karizmu, šarm, karakter svakog čovjeka. Često govorim i u svojim tekstovima o procesu starenja i koliko se nadam da ću dočekati svoje staračke dane pa se ljudi pomalo iznenade. Meni je starenje proces sazrijevanja i promjene i radujem se svakoj novoj liniji na svom licu jer ju promatram kao danak iskustvu. Naravno, nadam se da će smijalica ipak biti više u odnosu na one druge. 🙂 Ne bježim niti od svog izgleda pa ni tog čudnovatog pojma ljepote, ali imam silnu potrebu naglasiti radi svake mlade djevojčice, djevojke i žene da je to samo jedan dio nas, ali da smo povrh toga još puno, puno više.
Puno objavljuješ na Instagramu. Objave su ti zakon. Odakle motivacija? Kako to da tako super radiš Instagram live? Čime se vodiš pri objavljivanju?
Prvo hvala, ali baš, baš od srca. ️ Instagram sam pokrenula kao svoj virtualni spomenar, dnevnik, fotoalbum sa željom da na jednom mjestu pohranim sve najdragocjenije trenutke života. Ni slutila nisam koliko će evoluirati i koliko će se mogućnosti otvoriti. Ali bez obzira na rast moje zajednice i mnogih divnih poslovnih suradnji koje mi je takva vrsta vidljivosti omogućila, moja motivacija za objave je ista kao na početku. Ja objavljujem primarno sebi za dušu, sve ono što mi je drago, lijepo, što me nadahnjuje. Objavljujem tekstove, pišem pjesme ovisno o mojim životnim događajima i emocijama i nadam se da će možda nekome u datom trenutku pomoći, makar u kontekstu da nisi sam i da svatko od nas ima neke vjetrenjače s kojima se bori. Liveovi su započeli tako spontano, doslovno sam prvi live imala u pidžami i s kalodontom na prištiću. (posipam se pepelom i skrušeno ispričavam čitavoj skincare zajednici)
Fotke ti izgledaju magično. Imaš li nekoga tko te prati s fotićem? Kako izgleda taj proces fotografiranja? Koliko ti treba za jedan opis na Instagramu, ali iskreno. 😛 S kojim sve brendovima si radila? Želiš li neke posebno pohvaliti?
Sad se već rumenim kao jabuka. Izuzev nekoliko suradnji s profesionalnim fotografkinjama i fotografima koje uvijek potpišem i naglasim, sve moje fotke nastaju mobitelom, a što se dobrih vila tiče tu uskaču moja mama, sestra, prijateljice… Na početku sam rekla kako ja njegujem kreativni nered, tako da uistinu tu nema nekih posebnih priprema. Jako, jako volim snimiti one dragocjene, lijepe (nekad smiješne) trenutke bez montaže. Da pitate bilo koju od mojih prijateljica jesam li zahtjevna za fotkanje, svaka bi vam rekla da ja obično odaberem onu fotku za koju one pomisle da nije uspjela. Volim golu emociju na fotografijama. Volim da se može očitati kakvog sam raspoloženja i nipošto ne želim izgledati kao porculanska lutka. Što se opisa tiče, nisam nikad napisala ni pet rečenica s mišlju: “Eh, idem sad sjesti i napisati nešto.” Meni inspiracija dođe u najobičnijim situacijama, na putu do dućana, dok se vraćam doma, promatrajući život na ulicama, promjene boja godišnjih doba… I ono što uvijek volim napomenuti, svaka riječ ili stih koji pronađe svoje mjesto na mom instagramu, a danas, sutra nadam se i mojoj knjizi, ima posvetu i stvarnu situaciju ili osobu koja me na nju inspirirala. Što se suradnji tiče najponosnija sam i najsretnija na suradnju s malim poduzetnicima, najčešće ženama lavicama koje se trude živjeti radeći ono što vole. Vinkovački modni brand MIKO bio je san snova i baš sam guštala biti mali djelić njihove divne tradicionalno moderne dizajnerske priče. Bilo je tu puno divnih ljudi, ali posebno bih izdvojila moju Kseniju Vekić koja je zaslužna za čudesan dizajn nakita Ksenya Jewelry i koja je najbolji primjer nekoga tko se bori, trudi i ne odustaje. Zatim moja Anita Jurić sa svojim brandom Take tha Break s kojom sam u procesu maštanja i putovanja do života kakvog želimo živjeti neraskidivo vezana još od naših puno mlađih dana. Nevjerojatna podrška i moje dvije muze svakako su i Matea iz Artistra Design te Suzana iz Vicious Delicious koje u svojim komadima odaju nevjerojatnu počast ljepotama iz prirode.
Što te čini sretnom? Gdje se vidiš za 10 godina?
Sretna sam kad god sam okružena bliskim, dragim ljudima koji me poznaju i vole u mojim najboljim, ali i najgorim izdanjima. Svakome bih rekla da su vam takvi ljudi najveće blago koje ćete steći u ovom životu. Sretna sam kad sam satima na probi u kazalištu i odlazim kući mrtva umorna, ali istovremeno tako ispunjena i sretna. Sretna sam kad god uspijem mirna usnuti jer znam da sam taj dan dala sve od sebe da bih bila što bolja verzija sebe. Za 10 godina… Ah, već mi se film odigrao pred očima samo dok sam čitala ovo pitanje. Nešto moram zadržati i za sebe, ali nadam se da ću se za 10 godina probuditi jednog običnog jutra negdje usred radnog tjedna, piti jutarnju kavu, čitati u rokovniku raspored proba ili snimanja, osvrnuti se po sobi, pogledom ispratiti fotografije na zidu na kojima su ljudi koje najviše volim i s osmijehom na licu, prepuna zahvalnosti i ganuća mirno reći – vridilo je.
Koji ti je najdraži grad?
Joj ovo je stvarno nemoguće odgovoriti hahaha. Vinkovci su moj rodni grad tako da ću to u startu staviti sa strane. 🙂 Ako bih morala izdvojiti baš jedan, onda bi to bio Zadar. Sa Zadrom me veže neka posebna tajna veza i energija. Iako što se tiče sadašnjosti i nekih mojih planova i težnji, Osijek je grad koji mi je već godinama baš prirastao srcu i kao da me prisvojio sebi.
Zaključili smo da baš ono voliš Krležu. 🙂 Imaš ART za po DOMA majicu s njegovim likom. 🙂 Kako to? Zašto? Po čemu je bolji od drugih? Koje njegovo djelo bi preporučila?
Govoreći o Krleži osjećam se odjednom ponovno kao pačić u maloj školi u prisutnosti odraslih. Fascinirana sam njegovim umom i intelektom, njegovom neustrašivošću i svim njegovim kritikama tako maestralno ukomponiranim u njegovim djelima kojima je htio popraviti nepravde i nepravilnosti u društvu. Divim se njegovim uvjerenjima i upornosti u vremenu kad je društvo bilo toliko silno podijeljeno, a o njegovoj čudesnoj umjetičkoj sinergiji s Belom nekako mi je suvišno i govoriti. Smatram da nas je Krleža u mnogočemu zadužio i da je ostavio u naslijeđe svima nama da nastavimo propitkivati, učiti i težiti tome da ovaj svijet ostavimo barem zeru boljim mjestom nego li smo ga zatekli.
Jesi li stvarno robinja umjetnosti i što to znači? (Tako piše na Instagramu) Ima li to i neke negativne strane?
Jesam, uistinu jesam robinja umjetnosti, jer koliko god me najviše obuzima taj zov teatra i mnogih lica koje još želim utjeloviti, ja sam i skromni poeta i kroničar svojih dana. Dakako da time posjedujem i određenu Ahilovu petu. Naglašeni sam emotivac i tvrdoglavo slijedim te neke svoje ideale koji se meni rađaju upravo u umjetnosti. Katkad sam zbog toga ogoljena, ranjiva, možda za neke čak i malo naivna. Ali ne žalim, ja jednostavno ne znam drugačije i vjerujem kako ovom užurbanom i često grubom svijetu nikad nije previše malo ljubavi, nježnosti i ljepote. Na daskama koje život znače ili u nekim čežnjom obojanim stihovima.
ART za po DOMA?
Ja silno vjerujem u ono Balaševu da retki nađu retke… Kad tad. Vrata u vaš čarobni svijet mi je odškrinula još jedna hrabra i neustrašiva žena, Barbara Grgić (@beli.zagreb.grad) i to je uistinu bila ljubav na prvi pogled. Spoj tako nečeg svevremenskog i mladenačkog kao što je primjerice kultni T-shirt i dašak povijesti koji je slikarski virtuozno ovjekovječen. Doza humora, doza naslijeđa. Osim što sam se zaljubila u vaše motive naših domaćih i svjetskih velikana, nekako sam se silno obradovala pri pomisli kako će možda ovo potaknuti neke nove klince da istražuju, uživaju i uče.
Nešto za kraj…
Pa ja se stvarno samo mogu od srca zahvaliti što ste me prepoznali kao nekog svog i što pričamo zajedničkim jezikom. Ovaj intervju mi je bio veliko zadovoljstvo i mogu samo poželjeti da se naše životne priče i stvaralaštvo i u budućnosti još na neki čudesan način isprepletu. Pratim i podržavam svaku vašu novu kreaciju i jedva čekam neka lijepa buduća druženja kad glavna tema razgovora više neće biti distanca.
Dunja, hvala ti! <3 Dunju prati na Instagramu.
Moglo bi Vam se svidjeti
Život na prvoj liniji: Intervju s Jurajem Gajskim, pomoćnikom izvršnog direktora Frontexa i ljubiteljem ARTa za po DOMA
Znaš li Marina (23)? Čovjek je napravio više od 40 filmova i osvajao nagrade
