Vesna Parun među ART za po DOMA književnim velikanima
Vesna Parun prva je žena u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od književnosti i za književnost.
Rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu u obitelji s četvero djece. Obitelj je živjela u poprilično teškim uvjetima pa je Vesna dobar dio djetinjstva provela kod rođaka u Splitu, Biogradu na Moru i Šibeniku. 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vesna je često obolijevala. Jedno vrijeme, 1947. godine, radila je na pruzi Šamac-Sarajevo. U to vrijeme je oboljela od tifusa te doživljavala krize zbog nesretne ljubavi. Ostavljena je zbog druge žene. Tada je napisala pjesmu „Ti koja imaš nevinije ruke“. Prekinula je studij. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća.
Nakon Bugarske živjela je u Zagrebu gdje je radila kao slobodni književnik. Sve do 2000. godine živjela je u oskudici u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi. Jedno vrijeme s njom je živio sirijski student medicine i pjesnik Adnana Al-Marzukia.
Vesna Parun svoj je dom 2000. zbog bolesti napustila i smjestila se u Stubičkim Toplicama. Ondje je krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu.
Mnogi je pamte po guši na vratu koju je skrivala šalovima. Liječnici su preporučivali operaciju štitnjače, a ona je znala reći kako baš tim „trećim okom“ stvara i kako je u njemu kreativnost.
Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini života.
