Genijalna Barbara Grgić: “Prvi rođendan? 365 dana u kojima svako jutro otvaram laptop u 6 ujutro i gasim u 22 navečer.”

Najzabavnije razgovore u životu vodio sam s novinarima. To su ljudi koji sa sobom nose na tisuća priča. To su ljudi koji su upoznali stotine ljudi koji imaju što reći. Uvijek mi je bilo žao što su novinari uvijek oni koji pitaju, a tek rijetko oni koje se nešto pita. Evo na primjer, ima ta Barbara Grgić, glavna urednica i osnivačica portala Beli Zagreb grad koji je prije nekoliko dana (dan nakon zagrebačkog potresa) proslavio prvi rođendan.

Pametna, brza, dosjetljiva, britka, poduzetna – sve su to riječi koje pristaju uz Barbaru, studenticu koja je svojim tekstovima mnoge roditelje učinila ponosnima i sretnima. Mnogi mladi umjetnici, kulturnjaci prvu priliku za svoj veliki intervju dobili su upravo od Barbare Grgić i njenog portala. Tako se jednog dana Barbara javila i ARTu za po DOMA.
-Ej ljudi, super mi je ovo što radite. Voljela bih napraviti intervju s vama – napisala je Barbara.
-Ej Barbara, genijalno mi je ovo što radiš. Volio bih napraviti intervju s tobom – napisao sam Barbari nekoliko mjeseci kasnije. 🙂

Evo o čemu smo sve pričali:

Tko je Barbara Grgić?

Dalmatinska zagorka sa zagrebačkom adresom. Žena koja nikad nema mira, a niti ne zna što bi s njime kada bi ga imala. Kako je to Mika Antić savršeno sažeo: Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir. Nacionalna prvakinja u kategoriji ne-kašnjenja. Lovac na velike priče malih ljudi. Kolekcionar rijetkih naslova, karti svijeta i snježnih kugli. Možda je jednom svrstaju u kategoriju numizmatičara.

Školski, osnivačica sam projekta i glavna urednica portala Beli Zagreb Grad. Privodim kraju studij kroatologije i hrvatskog latiniteta i freelanceam na području digitalnog marketinga.

Što ti znači prvi rođendan portala? Kako je sve krenulo? Zanimljiv je dan pokretanja portala.

Portal je pokrenut dan iza samog potresa, kada sam zakupila domenu i platila hosting. Dva koraka koja sam odgađala nekoliko godina – za jedan dan kad budem spremna. Još jedna činjenica koja ide u prilog tezi da ne postoji savršeni trenutak. Odluke su te koje stvaraju trenutke. Rekla bih da je sve počelo prilično nesvjesno, refleksno. U želji da napraviš nešto što je u tvojoj moći, samo da na neki način pomogneš. U tom trenutku, u mojoj je moći bilo napraviti takav potez. Stropovi i fasade su se urušili, ali umjetnost je i dalje ostala. I trebala je pomoć, više nego ikad. Što je jedan narod bez kulturnog identiteta?

Prvi rođendan? 365 dana u kojima svako jutro otvaram laptop u 6 sati ujutro i gasim u 22 sata navečer. 365 dana u kojima 30.000 ljudi konzumira sadržaj koji stvaram s još 10 ljudi. Kažu da je potrebno 60 dana da stvorimo naviku, a sve iznad toga postaje odluka i stil života. Dva datuma obilježe tvoj život – dan kad si rođen i dan kad saznaš zbog čega. Imam svoja dva datuma!

Zašto Kninjanka vodi mreže i stranicu posvećene Zagrebu?

Jednostavno- zašto ne? 🙂

Kada vam život da limune – vi napravite limunadu. Meni je život 2015. dao boravište u Zagrebu, telefon s prosječnom kamerom i internet vezu. Kao i mnogima. Samo što sam ja iskoristila svoje limune. Brojne, ali brojne su mogućnosti koje možete raditi s malenim uređajem kojeg trenutno držite u rukama. Godinu dana prije preseljenja u Zagreb, nisam imala pojma da postoji zanimanje kojim se bavim zadnjih pet godina. I to vam sve govori o moći društvenih mreža. U svemu se krije prilika, samo ju treba znati prepoznati.

Koliko si intervjua dosada napravila? Koji su ti najdraži?

Uh, sad shvaćam pjesnike kada ih pitaju koja im je pjesma koju su napisali omiljena. Ah, svaka priča dio je mene. Svako pitanje je postavljeno s razlogom jer našim čitateljima želim donijeti jednu novu perspektivu. Želim da se uistinu upoznaju sa stvaralaštvom tih umjetnika. Da sam komunikacijski kanal između dvije strane bez šumova. Da čitatelji zaista prime neku novu informaciju koju će doista i registrirati u svojoj glavi, a ne da će im samo prozujati kao 90% sadržaja koji dnevno upiju. Želim da svatko od nekoga nauči nešto novo. Ili, da nauči nešto novo o sebi. To je cijela poanta projekta.

Ako bih baš morala izdvajati omiljene razgovore, tu je svakako Sanin Karamehmedović. Postoji jedan dio razgovora koji mi je ostao zujati u ušima mjesecima nakon samog razgovora, a sad ću ga vrlo rado podijeliti s vama. Nema sreće izvan one sreće koju nosimo u sebi, sve je drugo iluzija, sve je drugo – tuđe. Stoga, da, traganje je konstantno. To može zazvučati tragično, da nikad ne pronađeš što tražiš i da je jedna želja samo put do druge. Ali to je život i dobro da je tako. Jer zamisli da nakon vremena i vremena odjednom pronađeš sve što želiš i sve što voliš. Kako bi se onda suočio s prazninom koja slijedi? Taj bezdan bi te progutao, i tebe i ono što si našao prije njega.

Dirnulo me i kada sam Lea Anđelkovića iz Producenta pitala postoji li disciplina u kojoj bi želio biti najbolji na svijetu, a odgovor je bio: najbolji otac.

Razgovorila sam i s jednim od naših najvećih zagrebačkih pjesnika, legendarnim Željkom Krzarićem, ali o ocem hrvatskog hip-hopa, Slavinom Balenom. Uistinu ih sve izrazito cijenim, kao i svakog sugovornika s kojim odlučim razgovarati. Svi su oni tu s razlogom. Svi imaju neku svoju priču vrijednu pričanja.

Na kraju krajeva, najdraži su mi oni razgovori koji nisu stali u formi intervju i koji su se nastavili i pretvorili u prekrasna prijateljstva. Josipa, Teo, Marta, Marin, Matej…ma – evo, izgubila sam se u emocijama!

Puno radiš na promociji Zagreba pa mnogi zaborave da si još studentica i imaš i obveze na faksu? Kako se nosiš s tim?

Kako bi se u mom kraju reklo: da kucnem o’ drvo, privodim fakultet kraju. Rješavam posljednje kolokvije, seminare i radim na diplomskom radu. Odabrala sam jednu pravu biblioterapijsku temu i jako joj se veselim. Prvi sam put uskočila i u profesorske cipele i, mogu vam reći da sada shvaćam što znači da je to poziv, a ne posao.

Kako je moguće da svestrana, uporna i marljiva osoba kao što si ti traži posao? Jesu li to „hrvatska posla“ ili?

To je, zapravo, vlastita odluka. Odlučila sam se do kraja posvetiti Belom Zagrebu i završiti fakultet za tri mjeseca. Iako, dala sam već nekoliko otkaza. Ne podnosim lažna obećavanja, bezobrazluk i gaženje radnika poput malih mravi. Čim to i izdaleka namirišem, momentalno kupim svoje stvari.

Smatram da se domar i direktor tvrtke trebaju tretirati s jednakim poštovanjem. Jedan dan ti se zatvore vrata, a za mjesec dana možeš doći i kupiti tu istu tvrtku koja ti je zatvorila ta vrata. Nikad ne znaš. Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli,: a tko doli gori ustaje.

U ART za po DOMA intervjuima uglavnom razgovaramo s umjetnicima. Međutim, ti se nekako uklapaš u ovu priču jer puno svog vremena posvećuješ kulturi i umjetnosti. Zašto je to tako? Ili možda smatraš da je i novinarstvo umjetnost?

Ljudi moji, umjetnost je svuda oko nas, ali nismo svi umjetnici i ne možemo svi od bilo čega napraviti umjetnost. Zato i jest zanimljivo. 🙂

Zašto toliko vremena posvećujem kulturi i umjetnosti? Kako kaže ona slavna: nemam vremena za stvari koje nemaju dušu. Svi smo mi rođeni s nekim talentom. Ja, recimo, ništa živo ne razumijem matematiku. Ni kemija mi nije ništa bolja. Ne bih mogla izgraditi kućicu za psa, kamoli za čovjeka. Noge bih polomila da stanem na skije. No, imam neku sposobnost da mogu ispričati nečiju priču. Ako ste uopće toliko sretni da svoj talent spoznate na vrijeme, nemojte dvojiti niti sekunde i provedite ostatak života živeći za ono što ste i stvoreni.

Puno medija je pisalo o tvojim podvizima, koliko ti to znači i je li ti postalo dosadno davati intervjue? Evo recimo, kao što je ovaj.

Ma, ja uvijek imam nešto za reći. Posebno kada imam ovako zanimljiva pitanja. Šalu na stranu, drago mi je da su projekt prepoznali brojni mediji. Kada netko čini nešto na dobrobit zajednici, to se kad-tad prepozna. Evo, pogledajte koliko je novih mladih umjetnika prošlo kroz Beli Zagreb Grad. Da vi samo znate koliko je masovnih medija zvalo te iste umjetnike kako bi napravili prilog o njima nakon intervjua na Belom Zagreb Gradu.

Zašto ne bismo tim ljudima dali prostor? Zašto bismo morali čitati o novim glupostima koje je netko večer prije izvalio u reality showu? Zašto bi nečiji izgled morao biti ispred njegova uma i sposobnosti? Zašto nas moraju zanimati neke stvari koje su, po meni, potpuno privatna stvar pojedinca? To nikad nećete doživjeti na Belom Zagreb Gradu.

Pročitao sam na desetke intervjua na belizagrebgrad.com.hr i stvarno treba priznati da znaš postaviti dobro i zanimljivo pitanje. I sviđa mi se što se odlično pripremiš za svakog sugovornika. Imam dojam da je to sve rjeđe u novinarstvu, odnosno da novinari svoje sugovornike samo „odrađuju“, pogotovo ako su „nepoznati“.  

Da mi je novčić za svako: Ovo su jedna od najzanimljivih pitanja koje sam dobio/dobila. Napokon nešto što nije po špranci. Jesam li vam time sve rekla?

Netko ovo radi jer mora zaraditi dnevnicu i na neki način ubiti tih 8 sati, dok, s druge strane, netko bi ovo radio i 12 sati dnevno i uživao u svakoj sekundi.

Po čemu pamtiš osnovnu i srednju školu?

Uh. Prva asocijacija na osnovnu školu: učionica geografije, a prva asocijacija na srednju: učionica hrvatskog. Dosta sam dugo željela upisati geografiju. Bilo je to nešto što me je stvarno zanimalo i u čemu uživam i dan-danas. Kao što na tavanu čuvam sve atlase, tako isto čuvam i sve lektire. Žao mi je zadaćnica koje su ostale u školi, voljela bih sada ući u tu glavu. Nedavno mi je razrednica, profesorica hrvatskog u srednjoj školi, poslala jednu takvu. Neizmjerno sam joj zahvalna. Nikad ne zaboravljaš profesore koji su u tebi probudili strast za nečim. U mom slučaju su to Ljupko i Nada. Budem li ikada radila u obrazovnom sustavu, nastojat ću biti drugima ono što su oni bili meni.

Jesi li čitala lektire?

Čitala? Ja sam bila ona koja bi drugima šaptala odgovore i prepričavala sadržaj na malom odmoru. Što se osnovne tiče, moj kratak sadržaj nekad je bio duži i od samog djela, hehe. Većina je lektira i obilježila moje kasnije preferencije. Od Pustolovina Toma Sawyera i Huckleberryja Finna, Puta oko svijeta u 80 dana, 20.000 milja pod morem, Tajanstvenog otoka s godinama sam došla do putopisa kao što su Dunavski blues, Stakleni grad, Vrijeme badema, Polarni san, Cestom leda do kraja svijeta, Samsara…kako Dvina kaže – za sve uistinu i jest kriv Tom Sawyer. Klasike književnosti nikada nisam napustila, samo sam s vremenom naučila pravi pristup knjigama, na čemu mogu zahvaliti profesoru Piskaču s Fakulteta hrvatskih studija, kao i na tome što mi je otkrio svijet literarne biblioterapije, kojom bih se voljela baviti u budućnosti.

Koji su ti najdraži hrvatski književnici ili umjetnici? Zašto?

Ako postoji nešto što se nikad neće nadmašiti, onda je to Tin Ujević u izvedbi Arsena Dedića. Izvedba koja me vodi u drugu galaksiju.

Iznimna mi je čast bila ugostiti Matiju Dedića na portalu, a velika mi je želja ugostiti neponovljivog Šerbedžiju.

ART za po DOMA komentar?

ART za po DOMA je za mene ART za po GRADU, ŽUPANIJI, DRUGOJ DRŽAVI, BILO GDJE PO SVIJETU.

Koji stih, izreka ili stih te prate kroz život?

Uh. Davno su me istresli u nekoliko narednih.

1. Ja sam lovac na čudesa…al’ ne zamjeri svijetu, on nije navik’o na čuda. (Karamehmedović)
2. Ako i znam pute, nikad neću stići u Cordobu. (García Lorca)
3. Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti? (Ujević)
4. I suvise sam video da bih smeo da tvrdim. Mnogo toga sam saznao da bih imao ijedan dokaz, ali ipak uz mene se može, mada je neobično. (Antić)

Što ti je rad na vlastitom portalu donio, a što odnio u životu? Koliko truda i vremena iziskuje i koliko još imaš snage?

Mislim da su stvari u svijetu općenito krivo postavljene. Ništa što te veseli i što voliš nije gubitak vremena. To je jedino ispravno trošenje vremena. Tako bi trebao izgledati svaki dan. S jednakim žarom radim ovo sada i u ožujku prošle godine, ako ne i većim. Snage? Pa, mislim da bih mogla pomjeriti Dinaru da stanem pred nju. 🙂

Tako da, neka slobodno odnese vrijeme koje bih možda potrošila na neku seriju, ako će mi donijeti ljude poput tebe i ljude koji su uspjeli doći do zadnjeg reda u jednom od intervjua koje će netko zaista trebati nadmašiti u budućnosti. 🙂

Hvala Barbara! Portal Beli Zagreb grad čitaj na – link.