Intervju

Kemičarka Elvira Pek odnijela Vesnu Parun u Švicarsku, razgovarali smo o odlasku, sreći, kemiji, književnosti…

München, Pariz, upiti iz BiH, Crne Gore, Srbije pa čak i Singapura, a sada i Švicarska. ART za po DOMA davno je prešao granice Hrvatske.

Elvika Pek rođena je Slavonka. Nakon studiranja na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu te razmjene u Grazu, dobila je posao iz snova u švicarskom Baselu. Tamo je ljetos ponijela svoj ART za po DOMA poster s portretom hrvatske književnice Vesne Parun.   

Tko je Elvira Pek?

Dijete svijeta. Ja ti volim skitati, vidjeti sve, upoznati različite ljude, otići na druge vjerske obrede, uživati u drugačijoj kulturi, hrani..  zaista uživam u raznolikosti koju imamo i drago mi je da nam sve to postaje sve dostupnije. Bez predrasuda, razlika. Samo je ljubav tajna dvaju svjetova. Tako da zaključim, Elvira je djevojčica rođena u Đakovu, odrasla u Potnjanima, trenutno u konstantnoj borbi između ozbiljne znanstvenice i neozbiljne djevojčice koja istražuje svijet.

Što te raduje u životu?

Zaista puno toga me raduje u životu i zaista sam zahvala svemiru što me “male stvari” čine sretnom još uvijek. Obožavam kuhati, praviti torte pa onda i jesti naravno, baš sam pravi slavonski gurman! haha Uživam u druženju s prijateljima, obitelji, vječni ljubitelj dobrih partija, fotografije, cvijeća, boja, umjetnosti, glazbe….a da, i životinje, posebno psi! Imaju zaista posebno mjesto u mom životu. Nestvarna bića od koji možemo puno toga naučiti.

Što radiš u Švicarskoj? Zašto si otišla?

Rekla bih da krećem život od početka – haha – nekad stvarno imam taj osjećaj! No, bez zezancije, trenutno radim u farmaceutskoj kompaniji kao Anti Falsified Medicines Scientist, u prijevodu CSI Basel 😀 haha da, stvarno se bavim razotkrivanjem i istraživanjem falsificiranih lijekova.

Otišla samo prvenstveno zbog boljih prilika u mojoj struci. Ovdje se zaista puno ulaže u znanost i mogućnosti su bezbrojne.

Kad ćeš se vratiti?

Zasad nije u planu, ali nikad ne reci nikad. Volim reći “Puštam da život nosi me”.

Zarađuješ li milijune?

Hmm…ne, nikako, ne još haha.  Al’ i nije u šoldima sve. 😉

Voliš li čitati?

Volim. Iako, moram priznati da imam faze. Nekad imam 3 mjeseca da čitam baš intenzivno, nabavim milijun novih knjiga i onda 3 mjeseca ne uhvatim knjigu. Balansiram, ali kvartalno.

Po čemu pamtiš osnovnu i srednju školu?

Uh, dugo me to nitko nije pitao. Skoro pa teško pitanje. Pa mogla bih reći po tim nekim u jednu ruku bezbrižnim danima, a s druge strane uvijek neki stres jer nešto moraš (odgovaranja, testovi, seminari…) Ne nedostaje mi to niti malo. I ne bih se vratila u taj period, sve i da mogu. Bilo mi je lijepo, ali svako životno doba ima neke svoje čari i uvijek se trudim uživati najviše baš u ovom trenutku.

Imaju li kemija i književnost neke poveznice?

Definitivno! U oboje moraš uložiti vrijeme i strast da bi otkrio što se skriva iza korica i oboje su izravno ili neizravno prisutni u našim životima odavnina i zauvijek.  

Koji hrvatski književnici su ti najdraži?

Mogu reći da cijenim zaista lik, djelo i ostavštinu Ivane Brlić Mažuranić, Miroslava Krleže i Dragutina Tadijanovića. I naravno, Vesne Parun. 😀

Zašto si odabrala Vesnu Parun?

Iskreno ne znam točno odgovoriti zašto. Jednostavno kad sam ju vidjela na stranici ARTa za po DOMA, to je bilo to. Bez razmišljanja. Uz dužno poštovanje svima ostalima hrvatskim književnicima, osjetila sam neku kemiju između mene, Vesne i njezinog citata “Kad ti slijede korake, ti poleti”. Na kraju, Vesna Parun sada krasi i dnevni boravak mog brata. Ima nešto, stvarno ima. A i njezina pjesma “Ti koja imaš nevinije ruke” izuzetna je. Toliko boli i patnje sažeto u toliko prekrasne stihove.

Gdje je držiš i što ti znači?

Odluka je pala ipak na spavaću sobu. Super se uklopila i baš me veseli svaki pogled na nju! Znači mi puno jer mi daje neku pozitivnu energiju, a i poster ipak dolazi od akademske slikarice Marije iz Đakova, što me nekako još dodatno veže za nju.

Kako si je “dovukla” u Švicarsku?

Uh, teške muke. Razumno i isključivo sam ju naručila s okvirom, jel. Došla avionom po nju. Okvir, naravno, ne može u avion. Tako da je ipak doletjela rolana, bez okvira. No, dobila je švicarski okvir, zasluženo.

Koja izreka, stih ili citat te vode kroz život?

Pa možda će zvučati kao klišej, ali često se sjetim od Charlesa Bukowskog “Drž se čvrsto mala, ovaj svijet je lud “. I baš tako i je. Ali evo ne dam se i držim se.

×