Inspirativne Željka i Barbara o prvih pet, popularnosti, popisu zabranjenih knjiga, najljepšim stihovima…

Sad bih stvarno volio biti ti. Za nekoliko sekundi otkrit ću ti zašto. Sinoć sam bio na pivu/čaju/Schweppesu s Ivanom i Domagojem. Bilo je baš dobro, jako dobro. Naime, Ivanu ne poznajem baš nešto naročito, ali pretpostavljao sam da je pametna i načitana. I bijah u pravu! Tijekom dvosatnog razgovora (petak, kasno navečer) Ivana je u svoja promišljanja, kao da je to nešto najnormalnije, ubacivala teorije Junga, Kanta, Aristotela pa bi odjednom, a, naravno, vezano uz temu razgovora, izrecitirala stih nekog francuskog pjesnika. I sve to tako pitko, normalno, nepretenciozno, kao da priča o jogurtu od jutros, kao da je tog jutra sa svima njima popila tekući ‘z bregov. Baš moćno!

Prije tri dana prvi put sam pročitao odgovore Željke i Barbare na pitanja za ovaj intervju. Osjećaj je bio vrlo sličan onom sinoćnjem – pitko, lijepo, pozitivno, simpatično, utemeljeno na znanju i stotinama pročitanih knjiga. Njihov način nabrajanja najdražih autora, njihov odnos prema pročitanim knjigama, odnos jedne prema drugoj, ideja o popisu zabranjenih knjiga… Stvarno bih sad volio biti ti. Volio bih da njihove odgovore tek trebam pročitati. Mislim, ostavljaju me bez teksta i nakon trećeg čitanja, ali prvi put je prvi put… Bilo bi fora da sam ja sad ti…

Evo, uživaj, puštam te. Tu su odgovori Barbare i Željke, cura koje su neki dan proslavile 5 godina postojanja Hrvatskog za svaku upotrebu (@hjzasve) i bloga „Književne kritičarije“.

Tko je Željka Jeličanin? Tko je Barbara Tolić?

Željka je Petrinjka sa zagrebačkom adresom (i velika obožavateljica Zagreba), lektorica na jednom domaćem portalu, zaljubljenica u more s kojom ćete se najlakše sprijateljiti ako joj pošaljete fotografiju s ljetovanja. U slobodno vrijeme biciklira, čita i gleda serije.

Barbara dolazi iz malog mjesta pored Slavonskoga Broda, a tri joj života ne bi bila dovoljna za sve hobije u kojima bi se htjela okušati, ali i za sve popise knjiga koje valja pročitati. Kada se pretvara da je odrasla osoba, vodi komunikacije jedne domaće organizacije, urednica je i lektorica. Voli duge šetnje, vožnje biciklom, dobru glazbu, umjetnost u svim oblicima i čokoladu.

Budući da tek krećemo s pitanjima, odmah vas molim da mi ne brojite pravopisne i gramatičke pogreške. Mi još nemamo lektore. Dogovoreno?

Dogovoreno. Samo opušteno! 🙂

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Hrvatski za svaku upotrebu 💫 (@hjzasve)

Koje pogreške najčešće primjećujete? Živciraju li vas? Mogu li vam pokvariti dan?  

Ma ni slučajno. Dan eventualno može pokvariti nedostatak sunca vani ili čokolade u stanu. Lektorske probleme rješavamo s osmijehom, a one s kojima se često susrećemo rado bilježimo i pojašnjavamo na Instagramu.

Hrvatski za svaku upotrebu proslavio je 5. rođendan. Pozivam vas na prizivanje sjećanja. Što vam je bilo kada ste se odlučile na otvaranje FB stranice i IG profila? Izradu weba? Jeste li se htjele istaknuti na tržištu u odnosu na druge magistre kroatistike i pedagogije ili? Što ste željele postići?

Stranicu na Facebooku otvorile smo jer smo željele dijeliti misli o književnosti i jeziku i citate s drugim zaljubljenicima te raspravljati o jezičnim nedoumicama. Isprva je to bio samo hobi, naš ispušni ventil, mjesto na kojemu bismo dijelile sve ono što bismo inače na svojim profilima i na kojem nas mogu pratiti oni koji žele, da ne zamaramo sve svoje prijatelje. Nismo tada razmišljale o tome da će nas to izdvojiti među kolegama, nije naša stranica ni prva ni zadnja takva u bespućima Facebooka. No, pretpostavljamo da se to naposljetku ipak dogodilo. Otvaranje profila na Instagramu uslijedilo je prirodno, kada je ta društvena mreža postala popularna. Prednost je Instagrama što ondje, kada smo mi kreirale svoj profil, zaista nije bilo mnogo sličnih. Blog smo otvorile jer smo se o nekim temama htjele raspisati, kada nam je postalo dosta dijeljenja isključivo tuđih rečenica i kada smo poželjele podijeliti i vlastite.

Što vam je HJzasve donio u životu? Koji vam je cilj danas?

Zvučat će kao potpuni klišej, ali zaista nam je donio mnogo toga. Nova prijateljstva, nove uvide – i mi svakoga dana nešto novo naučimo. Povezale smo se s kolegicama i kolegama, zbog stranice ostale u kontaktu s nekim profesorima. Ostvarile mnoge poslovne suradnje koje su se također pretvorile u prijateljstva. Brojne poslovne prilike. Inspirira nas na izlaženje iz zone komfora svako malo. Trenutno smo poprilično iscrpljene i cilj nam je malo predahnuti, napuniti baterije, a onda krenuti dalje. Jako nas veseli stvaranje videosadržaja, a već nam je dulje vrijeme u planu i newsletter (bilten nam zvuči suviše strogo, ali može i tako ako vam se sviđa!) koji će se usmjeriti na teme pisanja – poslovnu komunikaciju, ali i kreativno izražavanje. Na umu imamo i zanimljive radionice, ali to će morati još malo pričekati. Moramo ponekada i malo odspavati. 🙂

Redovite objavljujete na svojim kanalima. Što vas goni? Baš uvijek imate inspiracije?

Khm, da, redovito. 😊 Budući da imamo i svoje stalne poslove i hrpu drugih obveza, nekad i nismo redovite koliko bismo voljele biti, no zaista se trudimo održavati kontinuitet. Inspiracije nam zaista ne nedostaje. Svakodnevno čitamo, bilježimo citate, nailazimo na jezične pogreške i nedoumice… Na sadržaj nailazimo posvuda oko sebe, mi ga samo uobličimo u objave na društvenim mrežama.

Kako funkcionirate? Je li dogovor da obje morate odobriti svaku objavu ili je cijela stvar ipak puno opuštenija i slobodnija?

Poznajemo se već jako dugo, timski rad treniramo zajedno još od fakultetskih dana. Već smo tamo shvatile da to baš dobro funkcionira i da se međusobno savršeno razumijemo. Ponekada zajedno razmišljamo kako nešto učiniti boljim, šaljemo jedna drugoj na provjeru, ali ne kako bismo si međusobno nešto odobrile, nego zaista kako bismo zajedno dobru stvar učinile još boljom. Svaka u projekt, objavu ili lekturu unese malo svoga duha, svoje kreativnosti i stručnosti i jednostavno sve sjedne na svoje mjesto. Baš uživamo u tome, navijamo jedna za drugu i pritom se puno smijemo.

Što se objava tiče, vjerovali ili ne, uglavnom radimo smjenski! Tako jedan tjedan Instagram okupira Željka, a drugi Barbara. Sličan raspored imamo i na Facebooku. TikTokom se zasad zabavlja Barbara. Željka još nije dopala u ralje tog suludog gutača vremena.

Koliko sam shvatio, imate poslove, a HJzasve vam je hobi? Koliko vremena trošite/ulažete u taj svoj hobi? Imate i Facebook grupu, osmislile ste #čitamdomaće,…

Da, HJzasve zasad je samo hobi, no sve više nalikuje poslu jer iz njega često proizlaze poslovne prilike. Nas smo dvije pa nam je lakše jer podijelimo obveze, no odgovor na pitanje koliko nam vremena oduzima zaista je težak. Rekle bismo nekoliko sati dnevno. To varira ovisno o tomu radimo li na nekoj knjizi ili se bavimo samo svojim društvenim mrežama.

Vrijeme je za originalno pitanje. Koju knjigu biste preporučile? Zašto?

Željka: U svakom je periodu to neka druga, no već me neko vrijeme drži ljubav prema trilogiji (zasad duologiji) Između orla i lava mlade autorice Ane Cerovac. Ana je napisala dvije prezanimljive i napete povijesno-fantastične knjige u kojima nas je povela na putovanje 17-stoljetnom Istrom, upoznavši nas s njezinom poviješću i vjerovanjima. Može li bolje od toga?

Barbara: Najnovije mi je oduševljenje roman Otok nestalih stabala spisateljice Elif Shafak. Lijepa i topla priča koja nam pokazuje da je najvažnije biti dobar čovjek. Protkana je lijepim mediteranskim slikama, na trenutke tužna, ali zaista upečatljiva. Nakon takvih djela jednostavno osjećate moralnu odgovornost biti bolje osobe. Od domaćih autora izdvojila bih Želimira Periša i njegovu Mladenku kostonogu. Nevjerojatno djelo.

Zašto je hrvatski jezik važan?

Važan je jer njime komuniciramo, on je dio našeg identiteta i izdvaja nas od drugih. Jako je lijep, sa zaista mnogo izražajnih mogućnosti. Nekad nam to stvara i probleme jer nailazimo na mnogo neodumica, no mi ih radije gledamo kao izazove. Hrvatski je bogat i raznolik i bila bi šteta da izgubimo neke njegove idiome ili dijalekte.

Zašto je književnost dosadna? Mislim, jasno je da vama nije, ali mnogi će reći da je. Uostalom, podaci o čitanju idu tome u prilog. Prema podacima iz travnja samo 45% anketiranih u Hrvatskoj pročita barem jednu knjigu godišnje.

Nije književnost dosadna, samo smo mi okruženi lijepim, šarenim i primamljivim tehnološkim čudesima koja nam mame pozornost, daju nam mogućnost stvaranja boljih verzija sebe i naoko zadovoljavaju našu potrebu za prihvaćanjem. Knjiga zahtijeva angažman, ona od nas traži da joj se u potpunosti posvetimo i uronimo u taj čudesni svijet. Moramo čitati između redova, mozgati, zamišljati likove… Stranica dugačkih opisa zahtijeva da se probijete kroz nju i dođete do dijelova u kojima ćete uživati više. Tehnologija od nas ne zahtijeva mnogo – samo moramo izvaditi tu čudnovatu spravicu iz džepa i zagledati se u nju. Ne moramo čak ni razmišljati dok to činimo. Listanje nam je već prešlo u naviku, više nam nije zanimljiva čak ni vlastita okolina, u svakom slobodnom trenutku provjeravamo društvene mreže. Navukli smo se na njih, a knjige su pale u drugi plan.

Uvijek je najzanimljivije ono što je zabranjeno. Recimo, društvene mreže pojava su na koju kao društvo službeno ne gledamo blagonaklono. Mobitelima se ne smijemo koristiti tijekom nastave. Kada je nešto zabranjeno, uvijek je još zabavnije. Možda bismo popis lektire trebali preimenovati u popis zabranjenih knjiga. Sigurno bi barem netko zavirio kako bi saznao što se tu dogodilo. Možda bi romani počeli kolati ispod školskih klupa, iz ruke u ruku… Dosta neozbiljna teorija, ali potencijalni scenarij zvuči baš zanimljivo!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Hrvatski za svaku upotrebu 💫 (@hjzasve)

Svađate li se vas dvije? Barbara, što je super kod Željke? Željka, zašto ti je Barbara draga? Ako je, naravno. 

Željka: Ma nije mi draga, što vam je? 😊 Šalu na stranu, draga mi je jer je zabavna, pedantna i odgovorna, ljubazna, ali i spremna zauzeti stav kad je potrebno. Slično razmišljamo i odlično se slažemo i nikad prije ovog našeg projekta nisam vjerovala da je moguće pronaći osobu s kojom ću toliko kliknuti na poslovnoj razini. Volim njezinu kreativnost, oko za fotografiju, ljubav prema Somersbyju i spremnost za pomaganje. Volim činjenicu da smo baš dobro uigrane i da se odlično nadopunjujemo kad je riječ o svim projektima koji su proizašli iz Hrvatskog za svaku upotrebu.

Barbara: Željka vam je najbolja community managerica na svijetu, još bolja lektorica i divna osoba, ali ne volim ju samo zbog toga. Naše interne fore toliko su interne da vam nema smisla ni pokušati shvatiti ih, a jedino njezine glasovne poruke mogu preslušati i dvaput. Možda zato što se u njima uvijek može čuti neki sočan komentar – više od toga neću otkrivati… Samo njoj uvijek ću rado posuditi naramak knjiga za čitanje, a s jednako se velikim naramkom od nje vraćam svojoj kući. Mi se jednostavno savršeno razumijemo i uvijek nam je prezabavno zajedno.

Puno čitate, pratite književnike/ce, nas koji vas pratimo učite kako se na točan način koristiti hrvatskim jezikom i sve je to super. No, kada će vaše knjige? O čemu će biti? Sigurno ste sanjarile o tome.

Željka: Iako svi uvijek naglašavaju onu nikad ne reci nikad, ja vam definitivno mogu reći – nikad. 😊 Obožavam čitati, u književnost sam zaljubljena od malih nogu, uživam u ispravljanju tuđih tekstova, no ne vidim se kao autoricu i nikad nisam imala takvih afiniteta. Naravno, kad govorimo o knjigama. Ne isključujem mogućnost da moje ime u budućnosti pronađete ispod novinskog članka.

Barbara: Još čekam onu veliku priču koja će me u potpunosti okupirati i koju ću morati ispričati. Čini mi se da još za nju nisam još dovoljno sazrela. U međuvremenu povremeno pišem pjesme u prozi – male poetske fragmente. Nisam sigurna ni jesu li oni spremni naći se u tisku. Nisam im još uvijek dala pažnju koju zaslužuju.

Jeste li postale poznate? Zaustavljaju li vas ljudi na ulice? Ipak vas prate tisuće ljudi…

Ma nismo! Ali događa se zanimljiva stvar – sve češće u razgovorima s ljudima uživo shvatimo da prate našu stranicu, da im je neka objava zapela za oko. Pa se potom povede mala rasprava o jeziku, književnosti, čitanju… Nama je to uvijek nevjerojatno iskustvo.

Što je za vas sreća?

Željka: Trudim se pronalaziti ju u malim stvarima pa ću reći: dobra knjiga, vožnja biciklom, gledanje u morsku pučinu i komunikacija s našom zajednicom na društvenim mrežama. I psi, ne smijem njih zaboraviti. No, sad kad pogledam, i nisu to baš tako male stvari…

Barbara: Šetnja u prirodi s najdražom osobom, trenuci kada se toliko smijem da zapravo već i plačem, dobra knjiga i puno vremena za čitanje.

Po čemu pamtite osnovnu i srednju školu?

Željka: Po kosinusima, tangensima, logaritmima… 🙂 Dobro, dobro, šalim se, naravno. Po profesorima koji su me usmjerili ovamo gdje sam danas, po dobrim prijateljima, puno druženja i zabave.

Barbara: Najviše po kolegi koji je u srednjoj četiri godine sjedio točno iza mene. Jako zgodan i simpatičan lik… 🙂

Jeste li čitale lektire? Najdraža?

Željka: Jedina koju nisam pročitala za sat na kojem se obrađivala jest Lovac u žitu. Ironično je da su njega valjda svi drugi pročitali, željni normalnog teksta nakon svih Ilijada, Odiseja i grčkih drama prije toga, i baš se povela zanimljiva rasprava. Teško mi je odabrati samo jednu, ali među dražima su mi Otac Goriot, Bijeg i Prokleta avlija.

Barbara: Nisam pročitala jedino Bijeg kada smo tu lektiru čitali za nastavu jer sam putovala radi sudjelovanja u nekom projektu. Pročitala sam roman prije državne mature i ostala oduševljena, a možete tek zamisliti moje oduševljenje kada je baš to djelo bilo dio esejskoga pitanja… Među najdražima svakako su Gospoda Glembajevi i Povratak Filipa Latinovicza, novele Ranka Marinovića, Matošev Cvijet s raskršća, Ljermontovljev Junak našeg doba, Desničina Proljeća Ivana Galeba, Šoljanov Kratki izlet… i možda je vrijeme da stanem.

Tko su vam najdraži hrvatski književnici ili umjetnici u širem smislu? Zašto?

Željka: Obožavam Tina Ujevića. U njegovim se stihovima pronalazim i mislim da nema ni jedne njegove pjesme za koju bih rekla da mi nije nešto. Od mlađih generacija volim čitati Anu Cerovac jer piše zanimljivo i napeto, Ankoranu jer me vraća u Dalmaciju i podsjeća na more i kad je Zagreb maglovit, Magdalenu Mrčelu jer progovara o važnim temama. Budući da na knjigama Jelene Kastaneti uglavnom i Barbara i ja radimo, vjerojatno bi svi pomislili da sam jako neobjektivna kad bih izdvojila njezina djela, pa ću reći da mi je s njom veliki gušt raditi.

Barbara: Danijel Dragojević jer je Pjesnik, jer je oko sebe stvorio poetsku utvrdu i ne dopušta svijetu da na njega utječe. Krleža jer nas je prozreo onako kako sami nikada nećemo uspjeti. Irena Vrkljan jer je pokazala da nježnost i snaga idu zajedno. Josip Pupačić, Antun Branko Šimić, Mani Gotovac, Marina Vujčić, Zoran Ferić, Želimir Periš… Bez ikakvoga reda, ali osjećam se zaista počašćeno kada čitam njihova djela.

ART za po DOMA – vaš komentar.

ART za po DOMA volimo i pratimo već neko vrijeme. Zakon ste nam jer ste uspjeli književnost unijeti među sve nas, srećemo ljude po gradu u vašim majicama i vjerujemo da mnogo domova krase vaši posteri. Sviđa nam se taj oblik popularizacije književnosti, čitanja i domaćih autora. Također, odlična vam je komunikacija s pratiteljima na društvenim mrežama.

Što nam sve pripremate i gdje se vidite za 10 godina?

Jedno je sigurno – nastavit ćemo baviti se onim što volimo i te teme provlačiti kroz nove medije, nove formate… I cijelo ćemo vrijeme biti okružene knjigama. Bez njih ništa!

Koji stih, izreka ili stih vas prate kroz život? 

Željka: Treba otimati radost danima što bježe. Stih Vladimira Vladimiroviča Majakovskog.

Barbara: Puno je takvih, ali među najdražima mi je stih iz pjesme grupe Red Hot Chili Peppers: Lots of love, just keep it comin’ / Making something out of nothin’. I rečenica Rolanda Barthesa: Tamo gdje si nježan, podatan, osjetljiv – tamo izgovaraš svoj plural, svoju množinu.

@HJzasve prati na Instagramu, Facebooku i TikToku, a tu je i link na Književne kritičarije.

Željka i Barbara, hvala! <3