Magdalena Marđetko – divna učiteljica i pjesnikinja iz Zadra koja vozi žutog Foxa
Na Dan Grada Zadra odlučili smo popričati sa Zadrankom, dobrom i dragom. Ona je učiteljica i pjesnikinja. Odrasla je na otoku Ugljanu, međutim, sve dok konačno nije preselila u Zadar, u njega je katamaranom redovito uplovljavala.
Nije zgorega spomenuti, Magdalena od nedavno vozi žutog VW Foxa. Kao dobar dio ljudi, niti ona nije znala da automobil VW “Fox” postoji sve dok ga nije imala priliku otkupiti. I prije nego se baciš na čitanje ovog kratkog intervjua evo još jedne važne informacije. Magdalena toliko voli ART za po DOMA da je vlasnica četiriju majica. Slava joj i hvala! I njoj i predivnom Zadru!
Tko je Magdalena Marđetko?
Magdalena Marđetko je jedna sasvim obična, svakodnevna djevojka koja voli život, ljude, rad s djecom, pisanu riječ i umjetnost.
Stotine ljudi te prati i čita na Facebooku, ali svejedno, evo ti i ovo pitanje: Jesi li ti pjesnikinja?
Volim vjerovati da jesam.
Koja ti je najdraža pjesma?
Najdraža pjesma mi je pjesma ruskog pjesnika imaginista, Sergeja Jesenjina – ”Ti ne voliš i ne žališ mene”.
Moraju li pjesnici biti tužni?
Mislim da pjesnici ne moraju uvijek i nužno biti tužni, ali moraju u sebi nositi neku bol, bila ona stvarna ili fiktivna. Moraju imati vrlo izražen osjećaj za vrijeme, ljude, prolaznost, trenutke. Oni skupljaju u sebi mnogo onih stvari pored kojih bi drugi možda samo prošli, ne obazrivši se i ne zastajući. Upravo u tim stvarima, pjesnici traže ljepotu i smisao. I upravo o njima, oni nerijetko pišu. Iz tog razloga valjda i jesu, kako bi rekao jedan od najsenzibilnijih hrvatskih pjesnika, A.B. Šimić – čuđenje u svijetu.
Vlasnica si nekoliko ART za po DOMA majica. Zašto?
Vlasnica sam nekoliko ART za po DOMA majica, a nadam se da ću ih jednog dana skupit sve! Jednostavno sam oduševljena idejom koja u sebi spaja slikarstvo, književnost, hrvatske i svjetske umjetnika i dnevni look na majicama običnih građanina. Oduševljena sam i načinom slikanja i odabirom citata koji perfektno pristaju svakodnevnim raspoloženjima i kombinacijama.
Kako je raditi u školi?
Rad u školi doživljavam slično kao Holden Caulfield kojeg je Salinger postavio na sam rub žita, izrekavši riječi uz koje sam spoznala smisao svog poziva: “Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini… nikog odraslog, mislim… osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji, hoću kazati, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja trebam iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih trebao raditi čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih zaista želio biti.”
Znam da je ludo, ali ja se zaista nadam da će svi moji učenici jednom kad odrastu, sačuvati ono dijete u sebi koje su doveli sa sobom i stavili pred mene prvog dana škole.
Tko ti je najdraži hrvatski književnik/ca?
Najdraži hrvatski književnik mi je Dragutin Tadijanović kojeg volim zbog njegove lakoće izraza, količine emocija, radosti, jednostavnosti i svih onih stihova koji me vraćaju u osnovnoškolske dane i koje i dan danas usred noći u polusnu znam izrecitirati!
A reci ti meni. Koja izreka ili stih te prate kroz život?
Naravno, Tadijanovićev stih me i vodi kroz čitav moj život, a glasi: Svima bi nam bolje bilo…da sam ja učiteljica!
Šalim se. Ipak ću reći da je izreka koja me vodi kroz život: Ne čini drugome ono što ne želiš da tebi drugi čine. Ili čini drugima ono što želiš da drugi tebi čine. U svakom slučaju, izazovno upravo zbog toga što zvuči vrlo jednostavno! To je zapravo čista ljubav.
Što ti može popraviti dan?
Dan mi mogu popraviti sitnice: kava, prijatelji, zalasci, slučajni susreti, dobar citat, pogođen tajming, lijepa poruka…
Danas je Dan Grada Zadra. Imaš li što reći na tu temu?
Zadar je najljepši grad na svijetu, slojevit, šarolik i kompleksan, kao i svi ostali gradovi na svijetu i njihovi stanovnici. Više – manje. Dođi pa vidi. 😊
Magdalena, hvala ti! <3
I za kraj, dijelimo s tobom predobar Magdalenin tekst:
Danas je bio dobar dan.
Još uvijek me služi glava na ramenima. Ponekad odluta u svojim mislima negdje dalje od mene. Ponekad me ostavi u nekim pitanjima bez odgovora pa odgovor dođe kada mi više ne treba. Ponekad zaboravi, ponekad odluči krivo, ali u svijetu ludih zakona ona uglavnom ostaje razumna.
Danas je bio dobar dan. Još uvijek me služe ruke koje lamatajući prate moje korake i pute. Ponekad se zakače za loše stvari pa teško olabave i puste. Ponekad previše grabe za sebe, a premalo pružaju drugima. Ponekad bi mogle nositi veći teret i činiti više nego što rade, ali i kad za ništa više nemaju snage, one ostave mjesta za zagrljaje.
Danas je bio dobar dan. Moje noge su išle stazama koje su smatrale ispravnim i dobrim. Ponekad su znale zalutati na pogrešan put. Ponekad su se znale spotaknuti i ogrebati koljena. Ali nakon svakog pada, ustajale bi još jače. Nakon svake stranputice, još sigurnije bi putem ostavljale svoje tragove i žuljeve.
Danas je bio dobar dan. Imala sam svojih loših trenutaka i kiselih osmijeha. Reagirala sam ishitreno i grubo. Živcirala sam se oko stvari koje ne mogu promijeniti. Uprskala sam neke odnose. Opsovala sam u sebi, opsovala sam na glas. Zaboravila sam se zahvaliti. Zaboravila sam reći lijepu riječ. Ali danas je bio dobar dan. Dao nam je šansu za još jedno jutro. Dao nam je šansu za još jednu noć. Sačuvao nas je od nezgoda i nevolja. Podigao nas je s dna. Dao nam je Sunce, vrijeme i ljepotu. Učinio je da se smijemo i da volimo.
Danas je bio dobar dan. I što god da vam rekli i koliko god vas rušili pesimizmom i lošim prognozama za budućnost, živite sada. Živite danas. A danas je, ako još uvijek imate priliku za sutra, bio dobar dan.
Moglo bi Vam se svidjeti
Inspirativne Željka i Barbara o prvih pet, popularnosti, popisu zabranjenih knjiga, najljepšim stihovima…
Kemičarka Elvira Pek odnijela Vesnu Parun u Švicarsku, razgovarali smo o odlasku, sreći, kemiji, književnosti…
