Upoznaj Ivonu Martić – djevojku koja čisti prašinu sa srca i svoje misli pretače u riječi

Ivona Martić je mlada djevojka koja ima veliko srce, a uz studij Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku, svoju ambiciju i predanost iskazuje i kroz sportsku rukometnu karijeru. Ivona piše o svemu što je dotiče, a svoje misli pretače u riječi na svom Instagram profilu pod nazivom @mojerijecii. U ovom intervjuu Ivona otkriva kako je počela pisati, ali koja su njena sjećanja na hrvatske kune.

Tko je Ivona Martić?

Ivona Martić djevojka je koja ima veliko srce. Tako bih započela svoju autobiografiju ili bih pak voljela da me po tome svijet pamti. Djevojka velika srca koja pored ostavljanja duše u svakom napisanom retku studira Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a uz sve to kao još jedan način života – disanja, svoju ambiciju i predanost iskazuje koracima u sportskoj rukometnoj karijeri (ovim putem pozdravljam malu unikatnu ekipu i trenericu). U slobodno vrijeme posvećena je obitelji i prijateljima, radu na sebi, čitanju i stvaranju. Obitelj je glavni pokretač radosti, smisla i životne snage, a dobri prijatelji i ljudi ključ za mirno i ispunjeno srce.

Kada si počela pisati i kako si odlučila svoje tekstove dijeliti sa svijetom?

Ne znam kako bih odredila početak svog leta riječima i kako bih zapravo pronašla pravu početnu poziciju svog pisanja. Često bih se u situacijama u kojima me svijet nije mogao čuti na prave načine preda(va)la pisanju znajući da papir trpi sve što duša i glava u tom trenutku nose u sebi. U jednom sam periodu svog školovanja, potaknuta zadatkom na satu književnosti, započela stvarati stihove. Prva pjesma ispisana u školskim klupama bila je pjesma o majci, a moja tadašnja profesorica, čitajući te redove, znala je da se iza njih krije neka dublja priča i neotkrivena strast. Jednom mi je prilikom napisala poznate stihove neponovljivog pjevača Olivera Dragojevića: „Gdje li si se dosad skrivala?”, a moj je odgovor bio: „U stihovima.” Nakon tog vjetra u leđa nastavila sam činiti ono što me najviše ispunjava – čistiti prašinu sa srca ili pak njegovu radost pretakati u riječi. Otvorila sam profil na Instagramu iako nisam najveći ljubitelj društvenih mreža jer se danas najčešće upotrebljavaju na sasvim pogrešne načine. Pisala sam za sebe, prazneći svoju dušu i misli, bilježeći sve što me doticalo i na najmanji mogući način, a kako je vrijeme odmicalo sve više je ljudi postajalo dijelom moje male zajednice. Kada sam shvatila koliko zapravo postoji ljudi koji plivaju različitim životnim vodama – onim težim i onim malo lakšim, odlučila sam se intenzivnije posvetiti toj zajednici. Danas ona broji preko dvije tisuće ljudi i ovim se putem isto toliko puta zahvaljujem svima.

Kako je nastao tvoj Instagram? Kako je došlo do imena @mojerijecii

Instagram pod nazivom @mojerijecii prvotno je nosio naziv @skrovisteemocija jer je sadržavala tekstove koji su se odnosili na sve ono što je doista i bilo dio mog života. Kada sam otvorila stranicu, nitko nije znao tko se krije iza toga imena i osjetila sam potpunu slobodu jer sam shvatila da svijetu mogu pružiti sve ono što je u meni, a to doista nitko nije znao. Kada je stranica došla u doticaj s brojnim ljudima, odlučila sam promijeniti naziv u @mojerijecii svjesna da su to doista moje riječi koje, valjda, imaju nekakav utjecaj. Kako sam i prethodno navela, stranica je počela rasti i u sasvim neočekivanim trenutcima počele su mi stizati poruke ljudi koji mi se zahvaljuju za riječi u kojima se i oni pronalaze. Nekako uvijek ističem jačinu tih nekih riječi čija se vrijednost danas zanemaruje jer se često stavlja naglasak na djela koja su, naravno, jednako važna. No kada dobijete od nekoga poruku podrške, to je kao da ste dobili vjetar u leđa za nastavak svog leta. Upravo zbog takvih situacija i trenutaka koji ispunjavaju sve praznine srca, nikada nisam požalila što sam otvorila svoju stranicu i počela doticati ljude svojim riječima. Iako je stranica uglavnom obogaćena citatima koji se rimuju, kao njezin sadržaj ponegdje se pojavljuju i moje autorske pjesme, a ti, čitaoče, slobodno zaviri u koji redak!

Koju pjesmu bi i izdvojila i zašto?

Pjesma koju bih nekako u ovom trenutku najprije izdvojila dio je moje neobjelodanjene pjesničke zbirke, a naslovljena je

Homo homini

Osmijehom odgovoriti tugama;

Pljuskovima nepoželjnih stvari,

Približiti se Suncu i dugama,

I pronaći smisao pravi,

Čovjek u sebi bezbroj puta umire,

Ali svijetu to na značaj ne daje,

I malo dobrote od svakog ubire,

Da makar još malo potraje,

I nitko od osmijeha ne provali;

I nitko nikada ne sazna,

Kada čovjek svijetu podvali,

Svanuća lažna i razna,

Ali netko raširi svoje rane,

I širom tako svijetom hoda,

Pred nekim ogoljeno stane,

I sve svoje praznine oda,

I nije ni važno kojima sličiš,

Nije važno ništa, čitaoče moj;

Osim toga da na čovjeka ličiš,

I zavoliš tako život svoj!

Jako lijepo… Na nekim mjestima je objavljeno da izlazi tvoja knjiga? O kakvoj knjizi se radi? Je li zaista i izašla? Tada si još bila maturantica…

Knjiga nažalost još nije ugledala svjetlost dana. Danas je malo teže objaviti vlastitu knjigu jer nisam pronašla odgovarajuću izdavačku kuću, a samostalna objava također ima svoje prednosti i mane. Zbirka pjesama gotova je i u potpunosti sređena te samo strpljivo čeka da dođe u ruke svih ljubitelja pisane riječi. Od posljednjeg intervjua dogodile su se značajne promjene i noviteti, a u to mogu svrstati i samu zbirku. Greška je bila najaviti objavu iste prije samoga reda, stoga ovaj put ne želim unaprijed o datumu objave. Ono što mogu reći to je da ću se potruditi ispuniti očekivanja i opravdati tu tišinu koja već dugo traje.

Koja sjećanja te vežu uz hrvatske kune?

Kune kao  hrvatske novčanice/kovanice, ujedno i nedvojben iskaz materijalizma, nisu izazivale neku preveliku radost u meni. Ne mogu reći da se bez novca može, samo smatram da se neke stvari u životu ne mjere njime. Nikada nisam pružala preveliku važnost i posvećenost kunama, novcu uopće, iako moram priznati da mi je ova promjena valuta u početku izazvala pomutnje. Možda će poneki pronaći kukolj u ovim maločas priznatim riječima, ali ljudi su ljudi i svatko danas ono izgovoreno ili učinjeno shvaća na način na koji želi. Svakako su kune bile tu od samog početka mog života, tako da sam kupovala različite stvari od onih osnovnih – prijeko potrebnih – pa sve do sitnica.

Zašto ti se sviđa ART za po DOMA?

Sasvim slučajno naišla sam na objavu Vaše stranice @artzapodoma i sjećam se da je to bila upravo objava o književniku Dobriši Cesariću. Objava je pružala proizvod koji sadrži njegove stihove, stoga me nekako najviše privukla upravo ta jedinstvenost (nespojivost) jer sam rijetko, usudila bih se reći gotovo nikada, nailazila na proizvode koji su vezani uz književnost i vrlo važne književnike. Smatram da je takva vrsta noviteta koja pruža dobro poznat sadržaj vezan uz umjetnost riječi, pa i humanistiku, vrlo jedinstven i kreativan način da se tradicija i sve ono što je dio prethodnih vremena ne puste zaboravu.

Očito je da si umjetnička duša – što je dobro u umjetnosti? Kako te doživljava okolina? Je li im to smiješno, čudno ili?

Uvijek su govorili da sam baš umjetnička i kreativna duša jer mi je vrlo malo vremena potrebno da osmislim neku kreativnost, zapišem pokoji stih ili stvorim rimu po svome. U umjetnosti je najljepša mašta – odlazak svojom glavom i mislima na mjesta na kojima nitko nije bio, ulazak u neotkrivene svjetove i mogućnost izražavanja svega onoga što glava u tim trenutcima proizvede. I način disanja umjetnost je u onom trenutku kada to činimo različito od drugih. Kako sam i u nekom od prethodnih odgovora istaknula, ljudi danas shvaćaju sve na neke svoje načine, tako smatram da postoje (i) oni koji možda ni na koji način ne pronalaze nešto što ih dotiče u mojim riječima i to je sasvim u redu. Svi smo jedinstveni na svoje načine i naša srca pokreću različiti biseri s ogrlice zvane život. S druge strane, velik je broj ljudi koji ipak pronalazi to nešto, a pokazatelj toga je i ta moja zajednica koja iz dana u dan raste. Moja okolina smatra da je to što činim doista nešto predivno i – kako kažu – potrebno. Važno mi je da se moja duša i dalje puni; svakim novim slovom i novim retkom u kojem će se, zasigurno, pronaći makar još jedna.

Kojeg hrvatskog književnika bi izdvojila i zašto? Jesi li čitala lektire? Koji ti je posebno ostao u sjećanju?

Potaknuta nedavnim održavanjem događaja u Državnom arhivu u Osijeku, izdvojila bih književnicu Vesnu Parun. Arhiv čuva njezinu rukopisnu ostavštinu koju smo vizualno, i rekla bih srcem, mogli doživjeti i osjetiti. Izložba je sve prisutne upoznala s njezinim književnim i privatnim životom, vrlo je iskreno pisala o svojim odnosima, životu, obitelji i emocijama koje je proživljavala. Najviše me zaintrigirala pozadinska priča njezine najpoznatije pjesme Ti koja imaš nevinije ruke, a ona je i samim time pokazatelj koliko vrsnih djela nastaje nekom životnom pričom, da ne kažem traumom (bolom). U školi sam dakako čitala sve lektire, a one su i danas, s obzirom na odabir životnog puta i obrazovanja, dio moje svakodnevnice. Ne mogu izdvojiti knjigu koja je ostavila najveći utjecaj na mene jer je svaka imala “ono nešto”. No najviše smo vremena posvetili proučavanju djela Miroslava Krleže, stoga bih mogla reći kako se ponajviše sjećanjem njegova djela Gospoda Glembajevi.

Što dalje? Koji su životni planovi?

Teško pitanje, doista, jer nikada ne znamo što nam donosi sutra. Rekla bih da su moji svakodnevni planovi da još više radim na sebi te na osobnom rastu i razvoju. Uz sve to planiram opravdati svoju tišinu oko zbirke, intenzivnije raditi na objavljivanju sadržaja na Instagramu, a kako smo sada vrlo blizu suradnji, planovi su mi da sklopim još poneke. Želja mi je da se moje riječi prošire svijetom i da budu sadržaj na nekima od predmeta i proizvoda kojima se ljudi svakodnevno koriste te da im tako budu životni suputnik i podsjetnik. Prvenstveno se želim posvetiti svom obrazovanju jer kako je i moj nekadašnji profesor isticao: „Užitak proizlazi iz znanja.” Kako god bilo, jedno je sigurno, a to je da ću ustrajati u razvoju i stvaranju sve dok ne ispunim vlastita očekivanja i sve dok se duša ne ispuni još većim samopouzdanjem.

Dodala bih još samo svima koji ovo čitaju – neka slobodno pregledaju sadržaj na stranicama @artzapodoma i @mojerijecii jer najbolje tek slijedi. Također, zahvalila bih upravo Vama na ovoj prilici, a samim time i svim ljudima koji su mojim krilima pružili makar jedan novi zamah. Uživajte i budite taj zamah nekome onda kada je potrebno, nečija voda kada prevlada vatra života, ali u svemu tome ne zaboravite i na sebe. Rad na osobnom razvoju najvažniji je korak prema ostvarenju, a biti čovjek u ovom svijetu pola je zdravlja. Sve jednom dođe na svoje mjesto jer se kockice poslože samo ako to dovoljno jako i snažno želimo.

Ivona, hvala ti na razgovoru! Ivonin Instagram zapratite ovdje – link.