Željka Fuderer Levak: “Studirala sam pravo, a crtati sam počela zbog “pokidanog” zgloba”

Hladnih prosinačkih dana imao sam sreću razgovarati s osječkom multimedijalnom umjetnicom i profesoricom Željkom Fuderer Levak. Pričali smo o umjetnosti, književnosti, street artu, ali i o nogometu te čestim promjena frizure.

Tko je Željka Fuderer Levak?
Ja sam mama dvojici dječaka, supruga, prof umjetnosti, street artista i dizajnerica.

Zašto @elastichna?
To je zbog Instagrama, moj brend se zove ELASTIC HEART, po pjesmi od Sie… Pa su me followeri prozvali Elastična. To je ok jer sam nekada bila i gimnastičarka.

Tvoj umjetnički put je posebno zanimljiv jer je počeo s pravom i slomljenom nogom. Zašto pravo? Kako je došlo do loma noge?
Skočila sam salto, uspješno jednom prilikom, ali zglob nije izdržao i pukao je… Tada sam studirala pravo, samo da nešto studiram. Kako sam dugo bila u štakama, počela sam sve više čitati i crtati. Onda se dogodio film Frida o Fridi Kahlo i odlučila sam pokušati upisati Umjetničku akademiju u Osijeku. I uspjelo mi je od prve. To mi je bio uspjeh kao da sam postala astronaut, totalno nevjerojatno.

Koliko je ta promjena – s prava na akademiju utjecala na tvoju psihu, fiziku i pogled na život?
Utjecalo je na sve, posložila sam si kriterije, jer imala sam 25 godina i shvatila sam da moram to što sam toliko željela, čvrsto držati i ne puštati. Preselila sam se iz Valpova u Osijek i sve se promijenilo. Cijenim od tada svaki tren svog života. Posebice kada sam neočekivano na drugoj godini postala i mama i supruga uz sve studentske obveze. No nikada mi nije bilo teško, znala sam se šaliti da si volim sve otežati, da jedino tako mogu uspjeti u svom cilju.

Rođena si u Virovitici, a odrasla u Valpovu? Po čemu pamtiš te dane? Virovitica mi je rodno mjesto, nje se ne sjećam, no Valpovo je moj broj 1 grad, moj dom. Dom je osjećaj – ne mjesto u Google maps. Valpovo obožavam, no uvijek mi se činio malen za moja krila koja sam htjela raširiti još više.

Iza tebe je zavidan broj domaćih i stranih izložbi. Koja ti je najdraža? Koji rad ti je najdraži? Zašto?
Teško za izdvojiti, no svakako Slavonski biennale u Osijeku gdje sam u dva navrata izabrana za izlaganje s multimedijalnim radovima gdje mi je motiv bio život dragog djeda koji mi je vječna inspiracija. Radilo se o njegovim JNA tetovažama koje su bile tema i mog diplomskog rada na akademiji. Najdraži trenutak je bio kada je ušao u galeriju i vidio sebe na zidovima. Onda je tek shvatio da se ja ozbiljno bavim s umjetnošću i da je to moj poziv.

U tvojoj biografiji posebno u oko upada street art. Odakle sad to?
U street art sam ozbiljno ušla 2006. godine kada sam počela raditi art po mom guštu – platna sam oslikavala sprejevima preko šablona koje sam pravila prema fotografijama ljudi koje sam susretala na putovanjima, nisam imala pojma da je ta fora već svjetski priznata vrsta arta, pa sam eto krenula i u tom smjeru. Danas radim dizajn stikera i murale po gradovima.

Može li se živjeti od umjetnosti?
Može se pogurati život, ako imaš volje i želje, živjeti – jedino ako imaš dobrog mecenu.

S umjetnosti na nogomet. Na Facebooku imaš dosta objava vezanih uz nogomet, a vidio sam tamo i fotografiju posvećenu nedavno preminulom Maradoni? Kako je nogomet ušao u tvoj život i može li se nekako povezati s umjetnošću? Je li Maradona bio umjetnik?
Jao to me nitko nije pitao hahahah, pa moji sinovi su sjajni nogometaši, tako da sam ja #soccermum zapravo. I htjela ne htjela, nogomet je i dio mog života, jer želim biti dio aktivnosti svojih sinova…. Pa taman to bio i nogoš. Ja mislim da su sportaši umjetnici svog poziva, jer kako mi treniramo svoje vještine, tako i oni svoje. Da, volim stariju gardu nogometaša i često su mi njihovi životi inspirativni.

Kako internet sve pamti, na YouTubeu sam pronašao video s nazivom „yammat – plasis me (zeljka fuderer levak), a onda i da je video projekcije na „Bum, tres, lipa, ples“ pripremila ista ta Željka Fuderer-Levak? Čime si bila inspirirana? Baviš li se time još uvijek?
Bavim se i dalje videom, no manje, jer moja klasa na faxu i jest bila MULTIMEDIJA. Istina radila sam i glazbene spotove, i za MTV videa (na to sam jako ponosna), video scenografije za kazalište, koncerte i performanse.

Ono što je teško neprimijetiti je da često mijenjaš frizure. Odakle stalna želja za promjenom?
Zbog moje prirodne kuštrave kose koju nisam pretjerano šišala u mlađim danima, a sada su mogućnosti beskrajne. I na kraju pa to je samo kosa, pa zašto bi bila kao sve ostale kose.

Po čemu pamtiš osnovnu i srednju školu? Jesi li čitala lektire?
Sve lektire sam pročitala. Sve. Ranije školske dane pamtim po frendovima za cio život te po velikom znanju koje i danas imam iz gimnazije.

Kako je biti profesorica u školi za primijenjenu umjetnost i dizajn?
Sjajno, moj posao iz snova, želim biti prof mojim učenicima kakvog sam i sama priželjkivala u mladosti.

Klasična ili online nastava?
Klasična, volim biti u školi.

Kojeg hrvatskog književnika bi izdvojila? Koji ti je ostao u posebnom sjećanju?
Volim Cesarića jako. On mi je hit od djetinjstva.

ART za po DOMA?
Obožavam tu ideju i skroz ju podržavam, jer je jedinstvena.

Kad smo kod ideje za dokolicu, kako izraditi zaštitnu masku za lice? Imaš recept?
Imate na YouTubeu i mom insta profilu. Lol.

Što te najviše raduje u životu?
Da su ljudi oko mene sretni.

Koja izreka, citat ili misao te vode kroz život?
Dum spiro, spero.

Hvala Željka! <3

Željkin rad prati na Instagramu.

I za kraj! Kako izraditi masku za lice by @elastichna. 🙂