Život na prvoj liniji: Intervju s Jurajem Gajskim, pomoćnikom izvršnog direktora Frontexa i ljubiteljem ARTa za po DOMA

Tako nedavno skrolam LinkedInom kad vidim da je Juraj Gajski, stari znanac s Fakulteta političkih znanosti, postao asistent izvršnog direktora Frontexa i da već neko vrijeme živi u Poljskoj.

– Nije loše, nije loše – rekao sam si u brk.
– Nije loše, nije loše – prokomentirao je Gajski novu ART po DOMA seriju postera i majica posvećenu kunama i kliknuo „NARUČI“.

Kada smo se dogovarali oko primopredaje postera, zanimljivo izmjenjivanje poruka o životu odlučio sam prekinuti ponudom.

– Slušaj Juraj, napravit ćemo intervju. Malo o Frontexu, malo o Poljskoj i Hrvatskoj, malo o tome zašto ti je ART za po DOMA tako super i to… – pisalo je u poruci.

– Doooobro! Samo te molim da ništa ne pitaš o Cesariću i Tadijanoviću. Više sam sad u knjigama o modernom ropstvu, trgovanju ljudima i organiziranom kriminalu – pristao je.

PITANJA I ODGOVORI:

Tko je Juraj Gajski? (Čime se bavi, gdje živi, zašto tamo živi, koliko dugo je tamo, gdje je još bio, je li milijunaš, je li dobar čovjek i zašto?)

Juraj Gajski je lik iz Hrvatske koji zadnje dvije godine, ne u komadu, živi u Varšavi. Ovdje radim za EU (Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu – Frontex) kao asistent izvršnog direktora agencije. Zadnjih par godina bio sam još u Amsterdamu gdje sam završio diplomski, Bruxellesu gdje sam stažirao i Zagrebu, gdje sam bio ili nezaposlen ili radio u call centrima (evo ti i odgovora na to zašto više nisam tamo). Osim ako se nešto drastično nije promijenilo s onih 5 eura koje imam uloženo u kriptovalute, brijem da nisam milijunaš, ni blizu. Jesam li dobar čovjek? Iskreno nemam pojma, samo ću reći da se trudim držati karmički balans univerzuma.

Dobro, a reci ti nama, čime se bavi Frontex i zašto je važan?

Frontex je agencija Europske unije za vanjske granice Europske unije. Najbolji opis aktivnosti bio bi da pomaže u koordinaciji upravljanja granicama između država članica.

Koliko ljudi iz Hrvatske ima veze s Frontexom?

Ne puno. Tu u agenciji ima jako malo Hrvata i najčešće su, ili pripadnici Frontex Standing Corpsa (graničnih policajaca zaposlenih direktno od Frontexa) i raspoređeni su po granicama Europe, ili su sekundirani preko Ministarstva unutarnjih poslova. Hrvata koji su bas formalno dio osoblja kao ja, može se nabrojati na prste jedne ruke.

Koji ti je najdraži karijerni uspjeh do sada?

Prije ove pozicije, radio sam na jednom IT projektu u Frontexu kao project support officer. U našem timu nismo imali software testera tako da je taj zadatak dopao mene. Kao što i sam možeš pretpostaviti ja pojma blagoga nemam o testiranju softwarea, ali nekako korak po korak sam se ufurao u to i uspio taj posao toliko dobro organizirati da sam uključen u “Software Testers Community” u Frontexu. Sada prisustvujem njihovim sastancima svaka dva tjedna (iskreno, ponekad nisam siguran o čemu točno govore, ali su jako dragi ljudi pa mi je zabavno družiti se s njima).

Kako je živjeti u Poljskoj?

Moram priznati da je živjeti u Poljskoj jako dobro. Da si mi prije tri godine rekao da ću živjeti ovdje, smijao bih ti se. Ovdje sam došao isključivo zbog posla, ali kada sam došao bio sam impresioniran. Ljudi često imaju stereotip da je Poljska siromašna bivša komunistička država, ali realnost je sasvim drugačija. Varšava raste i razvija se nevjerojatno brzo, neboderi niču kao gljive nakon kiše, a vozni park u centru grada je takav da bi se i Dubai posramio. Svi moji prijatelji koji su me do sada došli posjetiti ostali su pozitivno šokirani kada su vidjeli sve to. Ono sto još pridonosi cjelokupnom dojmu je to što Poljaci izrazito pozitivno reagiraju kada kažeš da si iz Hrvatske.

Što treba posjetiti?

Osim Varšave svakako bih preporučio posjetiti i Gdansk koji me ostavio bez riječi, iskreno se ne sjećam kada sam zadnji puta bio toliko impresioniran nekim gradom. Tu je još i Krakow, a ako ćete biti tamo svakako preporučujem posjetiti Wieliczka Salt Mine (rudnik soli 300-tinjak metara ispod zemlje gdje su konferencijske dvorane, crkve, tereni za mali nogomet isklesani iz soli).

U Hrvatsku je Euro uveden, možeš li predvidjeti kada će se isto dogoditi i u Poljskoj?

Poljaci se drže svog zlota, za sada. Čini mi se da je to do nekakvog nacionalnog ponosa, međutim sada imaju veliku inflaciju tako da, ako dođe do promjene vlasti, nisam siguran da neće prijeći na euro.

Ma pustimo sad Eure. Koja sjećanja te vežu uz hrvatske kune? (koja novčanica ti je bila najdraža, što si kupovao kunama, jesu li obilježile ključan period tvog života)

Najdraža novčanica, zato sam i naručio taj poster, mi je novčanica od 20 kuna (iliti kak mi iz Zagreba kažemo “dvajs” kuna). Tijekom srednje škole, pa i faksa je tih 20 kuna uvijek nekako bilo mjerilo orijentacije – ako je piva manje od 20 kuna, isplativa je, ako je ulaz u noćni klub do 20 kuna – idemo, kada je kebab poskupio sa 20 na 22 kune – prestali smo ga jesti. Moja sjećanja na kune su uvijek nekako vezana uz tu novčanicu od “dvajs” kuna.

Jesi li si ostavio par kovanica i novčanica kuna, čisto za arhivu?

Ja nisam, ali moja mama ima fini bunt kuna pospremljen doma jer, citiram: “Nikad ne znaš kakva vremena će doći!”

Zašto ti se sviđa ART za po DOMA kolekcija kuna? Što je u tome zanimljivo? Zašto je tako gorljivo želiš imati? 

Iako možda zvučim kao dosadni eurokrat, zapravo jako volim umjetnost, a posebno onu modernu. Kada sam vidio kolekciju kuna po prvi puta jako mi se svidjela ta kombinacija klasičnih portreta važnih ličnosti iz Hrvatske povijesti i ovog modernog, apstraktnog namaza boje – koji je u skladu s originalnom bojom novčanica. Ne znam kako da to još dodatno objasnim, kada sam vidio tih “dvajs” kuna, neka emocija se pobudila u meni, a to je na kraju krajeva cilj umjetnosti.

Ovako, prisjećajući te se s faksa, rekao bih da si umjetnička duša. Uostalom, i glumio si u predstavi Mandragola… Što je dobro u umjetnosti?

Činim ti se kao umjetnička duša? Ma daj? Nisi vidio koliko loše sam glumio u toj predstavi? 😀 Za mene je umjetnost uvijek bila nekakav bijeg iz monotonije svakidašnjeg života. Možda je to zato jer sam zapravo veliko dijete – na umjetnost gledam kao na nešto gdje se mozeš igrati i kroz tu igru napraviti jako velike stvari.

Što dalje? Koji su životni planovi? Kad se očekuje povratak u Hrvatsku? 

Nekakvi daljnji planovi su mi naučiti poljski kako spada, naučiti francuski kako spada i penjati se po EU ljestvici do kuda će ići. Što se definitivnog povratka u Hrvatsku tiče, sumnjam da će se skoro dogoditi, ali hej! Možda i Hrvatska uskoro dobije neku agenciju EU pa počnem o tome razmišljati.

Juraj, hvala ti na ugodnom razgovoru!