Mislav ima 24 godine i tri knjige, iza njega je Beskrajno ljeto

Igrom slučaja naletio sam na Mislava Gleicha. Ma zapravo, nije igrom slučaja, ali to sad nije važno. Fora je što Mislav ima tek 24 godine, već je napisao tri romana, a njegovu je biografiju već sada moguće pronaći na Wikipediji. Nije nesvakidašnji uspjeh biti na Wikipediji, ali zahtjeva puno vremena i 17 kilograma upornosti.

Ajmo na intervju.

Tko je Mislav Gleich?

Imam 24 godine, student sam anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i zasad sam objavio 3 romana. Volim pisati svoje priče i svakako mi je namjera i dalje se baviti time.

Započinješ li dan s kavom ili? Ili čajem? Ipak voliš sve što je englesko. I odgovaranje na intervjue započinješ s toplim napitkom?

Zapravo i ne volim kavu (jedino Irish), a čaj nekako uvijek vežem uz virozu, pa ga ne pijem često. Ono što volim popiti jest hladna Coca-Cola. Često bih je pio dok bih pisao.

Već si puno toga izbacio (tri romana, pjesme), a tek ti je 24. Žuriš li nekuda? Ili, možda misliš da već kasniš? 😊

Ne bih rekao da žurim, jednostavno imam poriv za stvaranjem svoje umjetnosti. Imao sam sreće da se to ljudima svidjelo i da je netko stao iza mojih radova, pa sad moje stvari cirkuliraju unaokolo. No, mislim da su rane dvadesete dobro vrijeme da se malo ozbiljnije krene u umjetničke vode ako se netko time namjerava baviti.

Beskrajno ljeto je skoro iza nas? Po čemu ćeš ga pamtiti?

Po uspješnoj marketinškoj kampanji, po uzbudljivosti i kaotičnosti, ali i po prekrasnom odmoru na Malti i putovanju u očaravajući Rim (i dakako Vatikan).

A po čemu je knjiga Beskrajno ljeto posebna? Čitam da je nastala u samo dva tjedna? Kakve su reakcije? Čime je inspirirana?

Rekao bih da je posebna zato što u sebi sadrži subverziju žanra trilera: knjiga započinje kao krimić, ali ostatak priče više se bavi unutrašnjem stanjem protagonista nego istragom ubojstva. Knjiga jest napisana u 2 tjedna, prilično je kratka, ali mi je trebalo još neko vrijeme da je ispravim. Reakcije su zasad stvarno pozitivne, ne mogu se požaliti. Nisam bio inspiriran nekim određenim djelom – možda možete pronaći natruhu Stephena Kinga unutra, ili dašak Hitchcocka, ali njihov je utjecaj stvarno minoran – već je knjiga nastala kao reakcija na ono što se meni osobno dogodilo u tom razdoblju života.

Koliko ima „iskrenosti“ u tvojim romanima?

U Vasilevskom i Samostanu puno manje nego u Beskrajnom ljetu. Kad kažem da je knjiga iskrena, ciljam na to da su emocije s kojima se hrvaju likovi konkretne emocije s kojima sam se i sam hrvao. Nisam bježao od emocija koje su me uhvatile prije Beskrajnog ljeta, već sam ih ubacio u knjigu i vjerujem da je zbog toga knjiga dobila na težini i vjerodostojnosti.

Na više mjesta sam naletio da si išao u vjerski vrtić? Zašto je to važno? I ima li to veze s tvojim romanom Samostan?

Ne bih rekao da je važno, ali Samostan Craven Hill jest nastao zato što sam se tijekom života susreo s časnim sestrama koje su bile hladne, zajedljive i pretjerano stroge. Takvo ponašanje pokazali su i neki svećenici u toj knjizi.

Uzori su ti Dickens i Twain. Zašto?

Volim klasičnu književnost, pogotovo 19. stoljeće, i pogotovo London 19. stoljeća. Dickens je u jednu ruku sa svojim romanima ovjekovječio London toga razdoblja. Njegovi su romani pozitivni, ali uvijek sa sobom nose neku životnu tragediju, što volim u fikciji (nastojim da i moji romani budi takvi). Twain je beskrajno smiješan – Yankee na dvoru kralja Arthura jedna mi je od najdražih knjiga.

Smatraš li se piscem (na onaj način na koji danas promatramo Krležu ili Andrića)? Kako je biti pisac? Može li se živjeti od tog zanimanja? Koji su problemi?

Smatram se piscem, ali ne razmišljam puno o tom pojmu, niti ga razmatram u kontekstu Krleže ili Andrića. Volim pisati svoje priče s nadom da će nekome biti zabavne, pa ako me to čini piscem, onda sam valjda pisac. Ja uživam u činjenici da se bavim pisanjem, ali još sam uvijek student pa ne ovisim o tome da zarađujem od toga. Bojim se da se u Hrvatskoj ne može živjeti isključivo od toga, trebate drugi izvor prihoda. Malo ljudi ovdje čita, a još manje ljudi čita hrvatske autore.

Studiraš anglistiku i komparativnu književnost na Filozofskom u Zagrebu. Koliko faks utječe na tvoje stvaralaštvo?

Utječe u smislu da sam ondje stalno okružen ljudima koji pričaju o filmovima i književnosti, pa sam time još više zadubljen u taj svijet. Sa svakime mogu voditi kvalitetne razgovore o umjetnicima i umjetnosti.

Što je za tebe sreća?

Za mene je sreća činjenica da živim ispunjen i lijep život.

Po čemu pamtiš osnovnu i srednju školu?

Osnovnu pamtim po brojnim prijateljima s kojima sam nažalost izgubio kontakt, ali s kojima dijelim neke zabavne i lijepe uspomene. I dalje imam dašak nostalgije prema osnovnoj u sebi, premda sam tijekom zadnja dva razreda jedva čekao da završi. Srednja mi nije ostala u nekom sjećanju – nisam se tamo našao, niti mi se puno toga dogodilo u tom razdoblju. Ali tad sam stekao, vjerujem, puno spisateljskog iskustva koje mi danas puno znači i bez kojeg se mogu teško zamisliti.

Jesi li čitao lektire? Najdraža?

Moram priznati da sam ih slabo čitao, ne volim biti prisiljen nešto čitati ili gledati. Poslije sam sve nadoknadio, pročitao sam većinu tijekom faksa… Mislim da mi je najdraža Camusov Stranac, ili Andrićeva Prokleta avlija.

Koji su ti najdraži hrvatski književnici ili umjetnici u širem smislu? Zašto?

Stvarno volim Andrića, ono što sam čitao od njega mi je fantastično. Uživao sam i u Hitrecu, bio mi je nevjerojatno zabavan.

ART za po DOMA komentar?

Mislim da je najbolji komentar taj da su mi neka od ovih pitanja posebno zanimljiva 😊

Što pripremaš iduće i gdje se vidiš za 10 godina?

Imam dovršeni triler Teror u Malwarku koji bih volio izdati u narednoj budućnosti. To mi je omiljena knjiga koju sam napisao. A za 10 godina… pa, znam samo da ću i dalje pisati i nadam se davati intervjue za ART za po DOMA 😉

Koji stih, izreka ili stih te prate kroz život?

Teško je reći, nemam nijednu posebnu, ali uvijek me motivira jedan citat koji sam čuo u jednom filmu: „You cannot do anything tomorrow, only today.“

Kako možemo doći do tvojih knjiga? (Knjižnice, trgovine)?

Nikolay Vasilevsky i Samostan Craven Hill dostupne su u knjižnicama diljem Hrvatske. Beskrajno ljeto trenutno se može kupiti u Hoću knjigu, Menartu, Ljevku, AGM-u, a nadam se da će s vremenom doći i u veći broj knjižnica.